Marjanović i ostali: Optuženog proganja savjest
Kezunović je ispričao da je kao vozač i mehaničar pristupio Teritorijanoj odbrani (TO) u Doboju, te je poslan u Teslić radi vršenja mobilizacije i sa kamionom je došao u mjesto Pribinić.
Prisjetio se kako mu je jedan od momaka iz vojne policije kojem ne zna ime rekao da kamionom mora ići u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) u Tesliću, te je krenuo sa njim kako bi mu pokazao put.
„Kada sam ga pitao za razlog puta, odgovorio je da će možda biti razmjena“, kazao je Kezunović.
Po dolasku u Teslić, optuženi kaže da je kamion parkirao u rikverc te je neko vani otvorio stranicu vozila i uvodio ljude.
„Nisam nikako izlazio iz kamiona. Čujem jauke. Nisam vidio ni ove što ih uvode u vozilo niti ove što su ih uvodili. Mislio sam da su te ljude negdje uhapsili. Potrese čovjeka kada čuje nešto što nije prirodno“, kazao je Kezunović.
Optuženom je, kako navodi, rečeno da krene prema Pribinuću i kad dođe pred zatvor, ponovno neko otvara stranicu kamiona.
„Čuo sam da ulaze ljudi, nisam čuo puno jauka. Neko govori: ‘gotovo je, kreći’. Momak iz vojne policije koji je bio sa mnom mi pokazuje put“, kazao je optuženi, navodeći da u Pribiniću nije izlazio iz kamiona, jer je padala kiša a stakla na vozilu su bila zamagljena.
Kamionom je, nastavlja optuženi, došao na lokaciju Bebe, ali tada nije znao naziv mjesta, gdje su bili vojni policajci koje ne zna, i zaustavlja vozilo na nekom platou.
„Neko otvara strane vozila i čujem da ljudi izaze iz kamiona. Nakon pet do deset minuta čuo sam pucnjave. Ne izlazim iz kamiona i okrenut sam im leđima“, tvrdi optuženi i naglašava da tada shvaća šta se dešava i u panici pokreće kamion da pobjegne.
Rekao je i da kada je okretao vozilo vidio je ljude koji stoje, a dosta ih je ležalo na zemlji. Primjetio je i neke od svojih kolega Vitomira Devića, Zorana Šljuku i Darija Slavuljicu.
Kezunoviću je to, kako kaže, bila najduža noć u životu i sa lokaliteta Bebe je bijesan otišao u Pribinić i tražio je da ide kući, ali je sutradan uhapšen i maltretiran sa ekipom sa kojom je došao iz Doboja.
„Od tog događaja je prošlo 25 godina i savjest me nonstop proganja, da li sam mogao pomoći tim ljudima ili učiniti nešto. Želim da se konstatuje da mi je žao tih ljudi i njihovih porodica“, zaključio je Kezunović.
Optužnica ga tereti sa Draganom Marjanovićem, Sašom Gavranovićem, Devićem i Šljukom i Dragomirom Kezunovićem za ubistva 28 civila počinjena u noći između 17. i 18. juna 1992. na planini Borje. Prema optužnici, Marjanović je bio komandir voda Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici tog voda te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.
Tužilac Džermin Pašić je svjedoku predočio dio iskaza iz istrage u kojem je naveo da su se po njegovom shvatanju Dević i Šljuka isticali u premlaćivanju zatvorenika u Pribiniću, na šta je optuženi rekao da izjava nije tačna.
„Ponovo sam osjetio da ću biti žrtva kao u Tesliću ako nešto ne kažem“, pojasnio je optuženi.
Predočen mu je i dio iskaza u kojem je naveo da je odluka Kriznog štaba bila da se ljudi strijeljaju i da je njegova jedinica odabrana da to uradi, na šta je Kezunović rekao da do onog trenutka kada je čuo pucnje nije znao šta će biti sa tim ljudima i da je kod davanja izjave osjećao pristisak da neće otići kući ako ne bude kompetenta.
Nastavaku suđenja je 30. novembra kada će Tužilaštvo nastaviti sa unakrsnim isptitivanjem Kezunovića.
