Faruk Zubčević je ispričao da je tokom rata radio u Centru službi bezbjednosti (CSB) Sarajevo i da mu je sredinom maja 1993. došla starija žena s maloljetnom djevojkom.
“Ušla je žena, rekla da je njena kćerka silovana od strane tri pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH)… Djevojka je potom ušla, bila je sva izbezumljena, i objasnila je da su je tri osobe, uz oružje, primorale da ode u stambeni objekat i silovale. Decidno je objasnila šta joj se desilo”, ispričao je on.
Prisjetio se da je djevojka na papiru svojeručno napisala šta joj se desilo i kada je sekretarica prekucala izjavu, naknadno je potpisana. Svjedok se nije mogao sjetiti je li majka oštećene potpisala izjavu.
Potom je, kako je kazao, uputio djevojku u medicinsku ustanovu kako bi ljekar dao stručno mišljenje.
Prema njegovim riječima, djevojka je identifikovala počinioce djela jer ih je poznavala, te ih je tada i na fotografijama prepoznala.
“Mi smo identifikovali izvršioce, imali su dokumente ABiH. Drugooptuženi i trećeoptuženi su tako nonšalantno ušli u Policijsku stanicu i rekli da su to uradili, ali da im je to naredio Popaj. Uzeo sam od njih izjave, ali do prvooptuženog nismo mogli doći”, izjavio je svjedok.
Zubčević je kazao da tokom saslušanja Samira Kešmera nije primjenjivao silu, te se ne može sjetiti je li pušten kući.
Tužilaštvo BiH tereti Elvira Muminovića, Samira Kešmera i Mirsada Menzilovića, bivše pripadnike ABiH, da su u maju 1993. silovali i seksualno zlostavljali maloljetnu osobu, nanijevši joj teške fizičke i psihičke povrede. Prema optužnici, Muminović je na ulici, naoružan pištoljem, prišao djevojci srpske nacionalnosti, prisilno je zarobio i odveo u jedan stambeni objekat, gdje su optuženi počinili višestruko mučenje, zlostavljanje i premlaćivanje maloljetne žrtve.
Svjedok Mirsad Puzić je ispričao da je tokom rata radio kao ratni hirurg i ginekolog u Općoj bolnici u Sarajevu, dodavši da se ne može sjetiti da li je u maju 1993. bilo pacijentica nad kojima je izvršeno silovanje. On je rekao da, ako bi postojala sumnja na silovanje, onda bi se pacijentica uputila na Klinički centar. Kako je pojasnio, brisevi u Općoj bolnici su se uzimali te bi se dalje slali da obradu.
Njemu je predočena izjava iz istrage u kojoj je kazao da se nalazi i brisevi nisu radili jer nije bilo struje. Svjedok je odgovorio da ne zna je li radio briseve, te da se ne može sjetiti.
Odbrana Muminovića je svjedoku pokazala nalaz od 23. maja 1993., u kojem je napisao da je pacijentica rekla da je 13. maja iste godine nad njom izvršena nasilna obljuba. Dalje u nalazu, kako je pročitao advokat Senad Bilić, stoji da kod nje nema vidljivih znakova nasilništva.
Svjedok je to potvrdio, dodavši da je vjerovatno tako bilo te da stoji iza onoga što napiše.
Puzić je pojasnio da ako pacijentica nakon deset dana dođe na pregled, ne mogu se naći povrede i tragovi.
Suđenje se nastavlja 7. novembra.
