Maksim Marjanović je svjedočio da mu je supruga, koja je radila u Sekretarijatu unutrašnjih poslova (SUP), ispričala krajem augusta ili početkom septembra 1995. godine da su se neki ljudi predali u Tokoljacima.
“Rekao sam: ‘Tu mora da bude neki moj đak’, i otišao sam da vidim. Uglavnom znam da su imali civilnu odjeću na sebi. Znam da su tu pritvarali dezertere, u podrum s desne strane. Ja sam vikao: ‘Komšije’, onda jedan kaže: ‘Eno mog školskog druga.’ To je bio Husein Čivić”, izjavio je svjedok.
On je dodao da su tu bile ukupno četiri osobe, osim Čivića, dvojica su bili njegovi učenici i još jedan “dečko od Sasa”. Istaknuo je da im je dao cigarete, te da im je njegova supruga sutradan napravila čaj i uštipke. U prostoriji je, kako je napomenuo, vidio krevete i ćebad, te da zarobljenici nisu bili vezani.
Marjanović je rekao da je zarobljenike viđao narednih dana kako sjede ispred zgrade, gdje su se sunčali, te da je razgovarao sa školskim drugom, koji mu je ispričao da su htjeli da prijeđu u Srbiju.
“Nakon pet ili šest dana, počeli su da rade u preduzeću ‘Drina’, za sječu drva”, kazao je svjedok, dodavši da je čuo da su otišli u Vlasenicu na razmjenu.
Nakon rata svjedok je, kako je rekao, čuo da se zarobljenici vode kao nestali.
Marjanović je svjedočio na suđenju Miodragu Josipoviću, Branimiru Tešiću, Dragomiru Vasiću, Danilu Zoljiću i Radomiru Pantiću. Oni su optuženi za genocid u Srebrenici jer su sudjelovali u prisilnom premještanju, transportu, zarobljavanju, a neki od njih i u pogubljenju muškaraca i dječaka.
Prema optužnici, Josipović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), a Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu. Vasić je, kako je navedeno, bio komandant štaba policijskih snaga iz Zvornika i načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik, Zoljić komandant posebnih jedinica CJB-a, a Pantić komandir Prve čete posebnih jedinica policije.
Drugi svjedok Radosav Marjanović ispričao je da je u Fabrici limene ambalaže vidio trojicu ljudi, te da je od njih poznavao Huseina Čivića, koji je bio školski drug njegovog brata.
“S nama su tu istovarali taj kamen. Bio je jedan policajac ili vojnik, ne mogu da se sjetim, neko ih je čuvao”, kazao je Radosav Marjanović.
Jedne prilike u kombiju, vozeći se na rad, kako je napomenuo, zatekao je policajca Milana Perendića i druge pripadnike radnog voda, te trojicu zarobljenika. Izjavio je da su pripadnici radnog voda izašli kod Zelenog Jadra, dok su zarobljenici s policajcem otišli u pravcu Milića i Vlasenice.
Dodao je da mu je kolega pričao da je, tri ili četiri dana poslije toga, u Vlasenici vidio zarobljenike.
Nastavak suđenja zakazan je za 14. novembar.
