Nevzeta Mulalić je ispričala da je 20. maja 1992. na punktu u Hambarinama kod Prijedora izbio incident, te da je srpska vojska počela granatirati selo. Od tog dana, kako je rekla, stanovništvo Hambarina se krilo po šumi Kurevo.
“Ja sam bila kod oca s dvoje male djece, u Rizvanovićima, a suprug Mehmed i sin, koji je imao 18 godina, bili su u Čarakovu… Muž je ubijen 8. jula, a dan kasnije je ukopan. To sam saznala kada su u Rizvanoviće došli suprugov brat Razim i moj sin”, izjavila je Mulalić.
Ona je kazala da joj je Razim Mulalić, koji je kasnije ubijen u Omarskoj, rekao da je tijelo brata pronašao kod kuće Mustafe Demirovića i da su mu neki ljudi pomogli da ga odnese u Čarakovo i ukopa. Od komšije Demirovića, koji je također u međuvremenu preminuo, Mulalić je saznala da je njen muž bio krvav i pretučen.
Državno tužilaštvo tereti Boru Milojicu i Želislava Rivića, bivše pripadnike Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), za ubistva 19 civila bošnjačke, hrvatske i romske nacionalnosti počinjena u junu i julu 1992. godine.
Drugi svjedok Amir Žerić je kazao da je Mehmed Mulalić bio njegov prvi komšija kojeg je viđao u ljeto 1992. dok se krio po šumama iznad sela Brđani.
“Ja sam bio u grupi s dvojicom braće. Navečer smo pošli u Čarakovo da se raspitamo za majku kada smo sreli Razima. On nam je rekao da je Mehmed ubijen i zamolio nas da mu pomognemo da ga prenese”, prisjetio se Žerić, dodavši da je pomogao da se tijelo donese do sela.
Svjedok je kazao da je Mehmed pogođen metkom u potiljak i da nije imao lijevu stranu lobanje.
Na ovom ročištu iskaz je dao i svjedok Ivica Šolaja, kome je tužilac Sedin Idrizović prezentovao videosnimak na kojem je svjedok identifikovao optužene Milojicu i Rivića. Tužilaštvo je ovaj snimak uvrstilo među materijalne dokaze.
Suđenje se nastavlja 23. oktobra.
