Ninković i ostali: Humano odvođenje u živi štit

Svjedok Edin Hadžović je naveo da je u martu ili aprilu 1992. živio sa suprugom i dvoje djece u Doboju, te su on i supruga dobili otkaze jer je “stigla naredba iz Srpske demokratske stranke (SDS) da nijedan musliman ne može raditi u opštinskim firmama”.

“Nije se znalo ko pije ni plaća. Radio sam kao blagajnik i knjigovođa u sportskom društvu i šef Jozo Popović mi je rekao da ostajem bez posla. Supruga je radila u pošti i nekoliko dana prije mene dobila otkaz”, kazao je Hadžović.

Prema svjedočenju, 8.ili 9. juna, u dio grada gdje je živio, došla je vojska i policija te su izveli muškarce iz kuća, fizički ih maltretirali, a zatim odveli u vojne hangare u Usori.

“Lično ne poznajem niti jednu osobu koja nas je taj dan maltretirala i zatvorila. Čuo sam u hangaru da ih zovu ‘Krajišnici’ i znam da su imali crvene beretke. Deset dana smo bili tu zatvoreni, a osmi dan su nam tek dali nešto da pojedemo. Nije bilo vode, nije bilo toaleta. Strašni uslovi”, izjavio je svjedok, te dodao da su obezbjeđenje u hangaru vršili pripadnici vojske i civilne policije.

Deset dana kasnije, svjedok je kazao da su prebačeni u “Perčin disko”, na izlazu iz Doboja, gdje su već bili mještani dobojskih sela Dragalovci i Čivčija. Svjedok tvrdi da su zarobljenici maltretirani svake noći do 12. jula 1992., kada je počeo napad Armije BiH na Doboj.

“Taj dan je nastao kompletni haos. U večernjim satima dva autobusa su došla s vojskom i policijom. Jedan od vojnika kojeg su zvali Golub ili Crnogorac, ušao je u objekat i rekao da 50 ljudi izađe i pođe za njim. Ispred objekta bili su vojnici s ‘Crvenim beretkama’ koji su nas sproveli do obližnje škole, rekli da se skinemo do pasa, poredamo u pet redova i krenemo za njima”, prisjetio se svjedok.

S lijeve strane, svjedok je naveo da su bili vojnici s crvenim beretkama, a s desne pripadnici jedinice “Predini vukovi”.

Prije postrojavanja ispred škole, svjedok je objasnio da je vojnik kojeg su zvali Golub ili Crnogorac razgovarao motorolom s Milutinom Blaškovićem, koji mu je prenio naredbu Andrije Bjeloševića da se ljudi izvedu u živi štit, ali da to bude humano.

Na upit da li je lično čuo naređenje Blaškoviću da ljude izvede u živi štit, svjedok je odgovorio da nije, ali da je bio pored Blaškovića kada je to govorio stražaru Golubu.

“Poredali su nas u pet kolona i krenuli smo prema teritoriji, gdje su bili naši. Srećom, naši su nas brzo prepoznali. Odjednom su bačene bombe i nastao je haos. U tom haosu ja sam pobjegao, ne znam ni kako, ali nas je par nekako sišlo niz rijeku i nakon dva dana izbili smo u Matuziće, gdje je bila slobodna teritorija”, kazao je Hadžović.

Za ratni zločin počinjen u Doboju optuženi su Milan Ninković, Borislav Paravac, Andrija Bjelošević i Milan Savić. Na teret im se stavlja da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva.

Paravac je u to vrijeme bio predsjednik, a Ninković član Kriznog štaba opštine Doboj, Bjelošević načelnik CSB-a Doboj, dok je Savić bio njegov zamjenik.

Nastavak suđenja zakazan je za 17. oktobar.