Analiza – Orić i Muhić: Likvidacija zarobljenih ili smrt u razmjeni vatre

Prema optužnici, Orić, tadašnji komandant, i Muhić, pripadnik Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), 1992. godine su u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili tri zarobljenika srpske nacionalnosti.

Tužilaštvo BiH je pozvalo četiri vještaka da urade nalaze i mišljenja te saslušalo 14 svjedoka, među njima jednog zaštićenog (O-1), koji je kazao da je vidio kako je Naser Orić ubio tri zarobljenika. Uložili su i nekoliko materijalnih dokaza. S druge strane, Odbrane Orića i Muhića su iskazima 18 svjedoka, kao i materijalnim dokazima, u potpunosti negirale navode optužnice.

Svjedok O-1 je rekao da je u septembru 1992. godine, “na neki srpski praznik, možda Petrovdan”, Orić udario “boksom” zarobljenika srpske nacionalnosti u predjelu lica i prsa.

“Naser Orić je uzeo nož koji mu je bio za pojasom i zamahnuo u predjelu vrata. Zarobljenik je pao na koljena. Orić ga je udario nogom u predjelu prsa i prevrnuo nazad”, naveo je O-1 svjedočeći putem videolinka iz Beograda, uz zaštitu lika od javnosti.

Svjedok je – opisujući akciju “Kunjerac”, koja je, prema njegovim riječima, bila u jesen 1992. godine, kada je dovedeno pet zarobljenika –  naveo da je tu bio i njegov prijatelj Mitar Savić.

“Mitar je bio drzak prema komandantu Oriću. Suprotstavljao se nešto. Orić ga je počeo udarati. Uzeo je ‘kolt’ i opalio u predjelu prsa. Upucao ga u predjelu prsa”, rekao je svjedok opisujući kako je Orić uzeo pištolj i s dva pucnja “upucao Mitra”.

Nakon toga, ustvrdio je svjedok, Sabahudin Muhić zvani Mrčo ispalio je rafal.

Svjedokinja Stojanka Savić, supruga ubijenog Mitra, kazala je da joj je Zoran, kojem se ne sjeća prezimena, a koji je bio s njenim mužem u rovu u selu Kunjerac, rekao da je on bio mrtav na licu mjesta.

“Zoran mi je rekao da je pogođen u usta”, kazala je svjedokinja, dodavši da je čula da je njen muž bio za mitraljezom.

Svjedokinja je izjavila da je na televiziji čula da je Orić “izrafalao” njenog muža, ali da ništa o tome ne zna. Vještak Rifat Kešetović, koji je na zahtjev Tužilaštva BiH sačinio nalaz i mišljenje o uzroku smrti Ilića, utvrdio je višestruke prijelome lobanje.

Osporavanje kredibiliteta svjedoka

“Nisam mogao utvrditi kako je nastala povreda, tupim predmetom ili strijelnom povredom. Vjerovatan uzrok smrti je trauma glave”, kazao je Kešetović.

U akciji “Lolići”, ispred vojnika ABiH bio je zarobljenik Milutin Milošević. Prema zaštićenom svjedoku Tužilaštva BiH, Orić je pričao s njim i udario ga, a onda se okrenuo i od nekoga uzeo “automatsku pušku i pucao u Milutina”.

Do pet minuta nakon toga, kako je naveo O-1, Muhić je iz puške pucao u Milutina.

Odbrana optuženog Orića osporavala je kredibilitet svjedoka O-1 pokazujući dokument iz kaznene evidencije, u kojoj se navodi da je 11 puta osuđivan. Prema braniteljici Lejli Čović, svjedok je pravosnažno presuđen za lažno prijavljivanje, prevare, nanošenje teških tjelesnih povreda, zloupotrebu prava i socijalnog osiguranja i tako dalje.

Odbrana je osporavala i navode svjedoka da je u spomenutim akcijama bio pripadnik ABiH. Nakon što je zaštićeni svjedok rekao da mu je komandir bio Alija Muškić, Odbrana je priložila dokaz da taj čovjek nije bio pripadnik ABiH.

Svjedočeći u korist Odbrane, Alija Muškić je kazao da je 1992. živio u Cerskoj i bio angažovan u Civilnoj zaštiti (CZ).

“Mi nismo imali veze s vojskom. Ja nisam bio ni u jednoj vojnoj akciji”, izjavio je Muškić, negiravši poznanstvo sa svjedokom O-1.

Svjedok Fadil Salihović je rekao da poznaje optužene Orića i Muhića, ali da oni nisu učestvovali u napadu na Kunjerac. Također, za svjedoka O-1 je kazao da nije učestvovao u akciji na Kunjerac, te da sigurno nije bio angažovan u nekoj od jedinica na Likarima, niti su zajedno bili u bilo kojoj akciji tokom rata.

Fikret Mustafić je negirao da je O-1 bio u Teritorijalnoj odbrani (TO) Cerske, kao i da ga uopće poznaje.

O-2 je rekao da zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH koji je govorio da je Orić ubio tri ratna zarobljenika srpske nacionalnosti, nije bio pripadnik njegove jedinice.

Sabit Halilović je posvjedočio da ga je ranjenog u bolnici posjećivao Zulfo Salihović, kazavši mu da je ubio sudiju Slobodana Ilića, a što se optužnicom na teret stavlja Oriću.

Svjedok Zulfo Salihović je izjavio da je poznavao sve pripadnike jedinice “Sućeska” te da odgovorno tvrdi da zaštićeni svjedok Tužilaštva O-1 nije bio u jedinici, niti ga poznaje.

Opisujući zarobljavanje pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) na Zalazju, Milomir Lazarević je rekao da je čuo glas Nasera Orića.

“Ovaj jedan je htio da tuče Milisava Ilića. Čujemo Nasera kad govori: ‘Nemoj ga tući. Mi nismo četnici, nismo ni ustaše. Njima će suditi vojni sud’”, naveo je svjedok.

Jelica Ilić, supruga ubijenog Slobodana, kazala je kako su “kružile priče da je Slobodan odvezen u Srebrenicu”, a da je kasnije njegovo tijelo ekshumirano na deponiji smeća u Zalazju.

Svjedok Ibran Mustafić je izjavio da mu je Orić pričao o načinu likvidacije Slobodana Ilića.

“Bahato mi je ispričao da je likvidirao Ilića. Rekao je da je njemu dopao u grupi zarobljenika i način kako je to izvršio. Udario ga je u oko… Ilić je imao bradu i nije puštao krike pa je Orić rekao da je osjetio strah i onda ga preklao”, kazao je Mustafić.

Ovaj razgovor s Orićem, kako je naveo, vodio je 27. maja 1993. godine.

Nuđen novac za svjedočenje

Zaštićeni svjedok Odbrane je rekao i da mu je nuđen novac iz Srbije i evakuacija porodice da svjedoči protiv Orića.

“Pred moju kuću su stala dva džipa, beogradske tablice. Ugasili su auto i došla su dvojica od 30-ak godina. Pitali su me ‘da li si taj’. Rekao sam da su vjerovatno na pogrešnoj strani. Dali su papir i rekli – ‘napišite iznos’. Vi i porodica bit ćete evakuisani. Tražili su da svjedočim protiv Orića kao zaštićeni svjedok i kažem da je počinio zlo na Zalazju”, ispričao je O-2.

Svjedok je dodao da nije htio prihvatiti da lažno svjedoči, ali su dva džipa ponovno dolazila pred njegovu kuću. Na tablicama su bile kožne navlake.

“Plava ženska osoba je došla. Naglasak iz Srbije. Pitali su me da li sam se predomislio”, kazao je svjedok, istaknuvši da je odgovorio da nije i da se vratio u kuću.

Tužilaštvo BiH je zatražilo da Orić i Muhić budu kažnjeni u skladu sa zakonom, uz obrazloženje da je, na osnovu iskaza svjedoka i haške presude Naseru Oriću, dokazana tvrdnja iz optužnice prema kojoj se Oriću i Muhiću na teret stavlja ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

Odbrane su zatražile oslobađanje svojih branjenika, obrazlažući da su cijela optužnica kao i dokazni postupak Državnog tužilaštva zasnovani na “neujednačenim iskazima nekredibilnog svjedoka O-1”.

Naser Orić je uhapšen 10. juna 2015. na granici Francuske i Švicarske po zahtjevu Srbije, koja ga je sumnjičila za ratne zločine počinjene u selu Zalazje kod Srebrenice.

Srbija i BiH su poslale zahtjev za njegovo izručenje. Izručen je BiH, nakon čega mu je Sud BiH odredio mjere zabrane, a Orić se branio sa slobode.

Odbrana je od Haškog tribunala tražila obustavu postupka protiv Orića za ratne zločine u Srebrenici, s obzirom da mu se već sudilo za te zločine. Tribunal u Haagu je odbio zahtjev Odbrane.

Haški tribunal je Orića 2008. pravosnažno oslobodio krivice za zločine počinjene u Srebrenici.