Simić: Nikoga kad se okrenuo nije bilo

Rukija Osmanbegović je posvjedočila kako je u aprilu 1992. godine iz Ševarlija otišla u Hrvatsku, gdje je posjetio suprug Esad prije nego je poginuo krajem 1993.

Suprug joj je ispričao, kako se prisjetila, da je išao s Mustafom Osmanbegovićem u njivu da beru paradajz i zaustavilo se vozilo iz kojeg su izašle dvije naoružane osobe i povikale: “Ti!”. Nakon što je njen suprug upitao da li misle na njega, odgovorili su da misle na osobu pored njega.

Svjedokinja je istakla da joj je suprug rekao kako je Mustafa krenuo prema njima, a da je on lično krenuo prema pruzi.

“Kad sam se okrenuo nije bilo njih, ni Mustafe”, prenijela je svjedokinja suprugove riječi, dodavši kako je on kazao da nije čuo čak ni zvuk automobila.

Đorđe Simić je optužen da je, s još jednim vojnikom, u junu 1992. u mjestu Ševarlije (općina Doboj) odveo s njive prema kasarni Mustafu Osmanbegovića, od kada mu se gubi svaki trag. Tijelo Osmanbegovića do danas nije pronađeno.

Na ovom ročištu Tužilaštvo je uložilo i oko deset materijalnih dokaza, kojima želi dokazati učešće optuženog u vojnim formacijama Republike Srpske, a uložen je i izvod iz matične knjige umrlih za Mustafu Osmanbegovića. Odbrana je rekla da nema posebnih prigovora u smislu sadržine i autentičnosti.

Nastavak suđenja će naknadno biti zakazan.