Slađana Crkvenjaš je s roditeljima i bratom Slobodanom Stojanovićem u julu 1992. izašla iz sela Kamenica (općina Zvornik). Istog mjeseca, kazala je Crkvenjaš, njen brat se vratio kući po psa.
“Nakon par dana saznajemo istinu – da je on već ubijen, da ga je ubila neka žena albanskog porijekla, kćerka šumara. Mama je tri do četiri puta išla u Kamenicu i svaki put bi bila ista priča”, posvjedočila je Crkvenjaš.
U ljeto 1993. godine svjedokinja je s majkom otišla u Zvornik da identifikuje tijelo brata. Zatekla je, kako je pojasnila, “tijelo na stolu, a njegova lobanja je bila odvojena”.
“Bilo je u fazi raspada, ali vidno unakaženo i isječeno”, dodala je ona.
Nakon završetka rata, ispričala je, njen je otac razgovarao s komšijama bošnjačke nacionalnosti, koji su mu govorili da dijete nisu mogli spasiti te da ga je ubila žena koja se zove Elfeta Veseli. Svjedokinji je predočena izjava iz istrage u kojoj nije spominjala ime osobe koja joj je ubila brata, a ona je prokomentarisala da je to moguće.
Veseli je sa Sakibom Halilovićem optužena za ratni zločin počinjen nad maloljetnom žrtvom srpske nacionalnosti. Kako stoji u optužnici, Halilović je, kao komandant Diverzantskog voda združenih jedinica Liplje-Kamenica, u zaseoku Bajrići posmatrao svirepo ubistvo 12-godišnjeg dječaka srpske nacionalnosti Slobodana Stojanovića. Njega je, kako stoji u optužnici, zaklala Veseli.
Svjedok Izet Karić je kazao da je u ljeto 1992. bio na lokalitetu Novog Sela kod Zvornika i da je imao djevojku koja se zove Elfeta. Kako je posvjedočio, na tom lokalitetu je bilo dosta vojske, civila i jedno dijete srpske nacionalnosti.
“Ne znam šta je bilo s njim. Čuo sam od Edina Omanovića da je to dijete ubila Elfeta. Čuo sam da je on pustio dijete da ode na liniju”, naveo je on.
Nakon predočavanja izjave iz istrage u kojoj je rekao da se priključio jedinici kojom je komandovao Sakib Halilović zvani Kibe, svjedok je negirao da se to dogodilo, naglasivši da je mobilisan 1995. godine.
Za Elfetu je svjedok izjavio da nije nosila uniformu i oružje i da nije bila pripadnica vojne formacije. Prema svjedoku, Omanović je bio ljut na Elfetu i dosta je ružnih priča govorio o njoj.
Svjedok Abdulgafar Alihodžić je kazao da se početkom rata priključio dobrovoljcima iz Vlasenice, kako bi preveo civile na slobodnu teritoriju. Tvrdi da nije tačan iskaz u kojem stoji da je mobilisan u jedinicu kojom je komandovao Halilović.
Objasnio je da je Halilović bio vođa puta jer je poznavao teritoriju, ali da nije bio komandant. Kako je dodao svjedok, u grupi je bila i žena Elfeta, koju je poznavao odranije.
“Halilovića sam ostavio u Snagovu, a nekad 1993. u Tuzli ga prvi put vidim. On nam nije izdavao naredbe, on nam je pokazivao put… Elfeta nije nosila naoružanje, a da je ubila nekog dječaka nisam čuo i mislim da to ona nije mogla uraditi”, ispričao je svjedok odgovarajući na pitanja Odbrana.
Suđenje se nastavlja 2. oktobra.
