Tintor: Maltretiranje i pucanje

Emir Dragolj je ispričao da je zajedno mještanima Svraka (općina Vogošća) do početka maja 1992. godine držao noćne straže. Napad na Svrake, kako je rekao, bio je 2. maja 1992. i trajao je dva dana, nakon čega je od mještana traženo da se predaju. Zajedno sa ostalim mještanima, svjedok je otišao u kasarnu u Semizovcu.

“Smjestili su nas u neki hangar. Tu su bili ljudi iz Svraka i bilo je naoružanih ljudi… Oko 500 do 600 ljudi je bilo u hangaru. Primijetili smo da su neke kuće zapaljene i da se vrši pljačkanje kuća u Svrakama. U kasarni sam bio 15 dana”, izjavio je svjedok.

Autobusima su, kazao je svjedok, odvezeni u “Nakinu garažu” u Krivoglavcima, gdje je svakodnevno bilo fizičkog i verbalnog maltretiranja.

“Neke su tukli, ali mene nisu. Ja sam jednom išao na radnu obavezu u klaonicu. Tu je bilo puno kože i utovarali smo u kamione”, rekao je on.

Nakon desetak dana, prema svjedoku, vraćeni su kućama, ali su se svakodnevno javljali i spavali u “Planjinoj kući”, gdje je bilo maltretiranja, kao i pucanja i bacanja bombi oko kuće.

Svjedok se prisjetio kada je 10. juna dobio potvrdu kojom mu se dozvoljavao izlazak iz Svraka.

Dragolj je svjedočio na suđenju Jovanu Tintoru, bivšem predsjedniku Kriznog štaba općine Vogošća, koji je optužen za učešće u nezakonitom zatočavanju, mučenju, premlaćivanju, tjeranju na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.

Zaštićeni svjedok C-7 je naveo da je u nekoliko navrata držao straže u Svrakama, ali da nije imao oružje. On se prisjetio napada i avijacije koja je nadlijetala iznad njegovog naselja, te kako su se nakon nekoliko dana predali u kasarnu.

“Jovana Tintora poznajem iz viđenja. Mislim da sam ga jednom vidio u kasarni. Nisam imao kontakt s njim. Ne znam o čemu je bio obučen… U kasarni ja nisam bio maltretiran”, ispričao je on, dodavši da je nakon dvadesetak dana odveden u “Nakinu garažu”, a zatim pušten kući.

Suđenje se nastavlja 28. augusta.