Zijo Ramić je ispričao da je u proljeće ili ljeto 1993. godine došao u “Musalu”, gdje je kao ljekar radio oko tri mjeseca. Kako je rekao, tada je prvi put upoznao upravnika zatvora Edu Žilića, kojeg je opisao kao korektnu osobu.
“Čuo sam da je bio strog, da je bio autoritet, ali da je nekoga ubio, premlatio, nikada nisam čuo… Nikada se ni jedan zatvorenik nije javio zbog hematoma ili modrica”, naveo je svjedok i dodao da su zatvorenicima dozvoljene posjete porodice, kao i da su svi jeli istu hranu.
Ramić je kazao da mu je Žilić jedne prilike doveo na pregled čovjeka s nadimkom “Kina” jer je bio premlaćen, međutim rečeno mu je kako se to desilo izvan zatvora.
Nakon što je mu predočena izjava iz istrage u kojoj je rekao da je Žilić uvijek galamio, Ramić je kazao da je optuženi podizao glas, ali nije galamio.
Žilić je optužen da je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu. Prema optužnici, Žilić je bio pripadnik Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i vršilac dužnosti upravnika u “Musali”. Na teret mu se stavlja da je u periodu od maja do kraja oktobra 1993. godine omogućio stražarima da seksualno zlostavljaju i siluju zatvorenike.
Drugi svjedok Šaban Ali je ispričao da je u junu 1993. godine došao u zatvor “Musala” kao stražar. Naveo je da ne zna ko je zatvorenike dovodio u zatvor, kao i da je odnos Žilića prema njima bio “super”.
“Nisam ni vidio, ni čuo da je nekoga maltretirao, tukao. Nije ih on dovodio u ‘Musalu’. Uticaja da se oni zarobljavaju, ne znam je li imao… Mene nije maltretirao, a ni ostale, koliko znam. Nisam vidio da je nekoga maltretirao”, prisjetio se on.
Prema svjedoku, Žilić je dozvoljavao posjetu zatvorenicima i nije pravio problem.
Svjedok je kazao da je vodio zatvorenike na rad, ali da ne zna ko je to naređivao.
Suđenje se nastavlja 25. augusta.
