Savinović: Upamćen kao fin dečko

Svjedok Zoran Bradica, bivši pripadnik policije, kazao je da je Savinovića svakodnevno viđao na gradskoj tržnici u Mostaru, gdje su se skupljali mještani.

“Znao sam da je Saša pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i uglavnom je bio u maslinastozelenoj uniformi. Sjećam se da je pomagao starijim osobama u toku rata, nosio im hranu. Ja ga poznajem još dok je bio dječak, i vjerujte – ni tada, a ni sada o njemu ništa loše nisam čuo”, izjavio je Bradica.

Tokom iskaza potvrdio je da je za ubistva Nade Frenjo i porodice Kajtaz čuo nakon rata, te da nema saznanja da li je bilo ko privođen za ta ubistva.

“Iskreno, ja sam sve vrijeme rata mislio da su oni odselili, da su otišli negdje. Poslije rata sam čuo za ta ubistva, ali, vjerujte, preda mnom niko nikada nije pričao ko je to uradio. Nemoguće je da u policijskim izvještajima to nije dokumentovano, jer je ekipa i tokom rata izlazila na uviđaj nakon ubistva”, objasnio je svjedok.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je rekao da mu je poznato da je muslimansko stanovništvo 1993. godine protjerivano iz Mostara, ali da smatra da to nisu radili mještani, niti komšije, već “ljudi koji su došli sa strane, lešinari rata”.

Saša Savinović je optužen da je u periodu od maja do kraja 1993. godine, kao pripadnik Antiterorističke grupe “Kažnjenička bojna – Benko Penavić” HVO-a, učestvovao u ubistvima i prisilnom preseljenju civilnog bošnjačkog stanovništva na području Mostara.

Prema optužnici, Savinović je, s još trojicom vojnika HVO-a, 15. jula 1993. godine, oko 21 sat, upao u stan Nade Frenjo, u kojem se nalazilo još nekoliko osoba bošnjačke nacionalnosti, među njima jedna beba. Kako je navedeno, pripadnici HVO-a su iz stana izveli pet osoba, od kojih se jedna uspjela spasiti. Tijela ostale četiri žene, među kojima je bila beba, nađena su otprilike pola sata kasnije na Bijelom brijegu.

Svjedok Zdravko Tulimić je kazao da je radio kao automehaničar i popravljao vozila HVO-a. Kako je ispričao, 1993. godine upoznao je optuženog Savinovića, koji je bio u zelenoj uniformi i nedjeljno je kod njega dolazio u garažu.

“Pamtim ga kao finog dečka. Dolazio je sa drugim pripadnicima na remont vozila i tad smo imali priliku sjediti i pričati. Nisam o njemu ništa loše čuo, osim što znam da je volio autom da jurca po gradu”, rekao je Tulimić.

Takođe je potvrdio da je čuo za ubistva Nade Frenjo, te porodice Kajtaz, ali da nema saznanja o pojedinostima.

Suđenje se nastavlja 21. avgusta.