Halid Bahunjić, koji je naveo da je preživio strahote logora Keraterm i Trnopolje, potvrdio je da je Gavrilović krajem avgusta 1992. godine, lično pomogao njegovom zetu i kćerki.
“Pred sam kraj avgusta moja kćerka se porodila. Zet je poznavao Gavrilovića, koji ih je odvezao do bolnice. Na taj način omogućena im je sigurnost, a ja sam Gavrilovića prvi put tada upoznao. Nikad nisam čuo od komšija muslimana da je bilo koga udarao ili maltretirao”, izjavio je Bahunjić.
On je kazao da je Gavrilović pomogao i njegovom sinu Muhamedu da 1994. napusti Prijedor.
“Moj sin je pred početak rata služio vojni rok, koji ga je zahvatio i u ratu. Kada smo morali napustiti Prijedor, Muhamed nije mogao zbog vojne obaveze. Gavrilović mu je ‘sredio’ papire za liječenje, nakon čega smo izašli iz Prijedora”, potvrdio je Bahunjić.
Gavriloviću se sudilo zajedno s Darkom Mrđom, Zoranom Babićem i Radenkom Marinovićem, ali je postupak u odnosu na njega razdvojen zbog efikasnosti. Svi su optuženi za učešće u progonu bošnjačkog stanovništva u Prijedoru u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske.
Na teret su im, po šest tačaka optužnice, stavljena ubistva, prisilni nestanci i nečovječno postupanje 1992. Gavrilovića optužnica tereti samo po jednoj tački za nečovječno postupanje.
Drugi svjedok Enver Ćordić kazao je kako optuženog poznaje više od 40 godina te da je zahvaljujući njemu, izvukao živu glavu iz Prijedora.
“Milana sam jedan dan sreo na pijaci. Rekao mi je tada da djecu šaljem vani jer su u Prijedoru bila luda vremena 1992. godine. To sam i učinio odmah, a supruga i ja smo izašli konvojem 1994. godine. Koliko ja znam, svim mojim komšijama muslimanima Gavrilović je pomagao i ne znam da je ikoga tukao”, rekao je Ćordić.
Svjedok je potvrdio i da je prilikom povratka u Prijedor nakon okončanja rata u BiH, optuženi pomagao muslimanima.
Nastavak suđenja zakazan je za 23. avgust.
