Nikola Radić je posvjedočio da je u njegovu kafanu nakon rata došao svjedok M-1 uplakan i rekao da se boji Đakića jer hoće da ga ubije.
“Svjedoka M-1 su u njegovom selu prozivali za ubistvo tih ranjenika. On je kazao da je odbio naređenje Đakića da ih ubije i da je to Bula izvršio. Kasnije sam saznao da su ubijeni Živan Radić, moj rođak, Vlajko Purić i Savo, ne znam prezime”, naveo je Radić.
Prema svjedoku, M-1 je sve ovo ispričao pred Momčilom Gašićem i Biljom Stanišić.
Odbrana optuženog Đakića je napomenula da svjedok u istrazi nije spominjao da mu je M-1 rekao da ima prijetnje od optuženog.
Đakić je optužen zajedno sa Begzadijem Kajtazijem za ratni zločin počinjen nad civilima u septembru 1992. godine u selu Bukvik. Prema optužnici, Đakić je bio komandant Prvog bataljona 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Bosanska Posavina, a Kajtazi pripadnik Pete čete istog bataljona.
Đakiću se na teret stavlja što nije spriječio pripadnike HVO-a da ubiju tri osobe srpske nacionalnosti i što ih nije kaznio, a Kajtaziju da je, pucajući iz automatske puške, ubio dvije žene – Milku i Radojku Brestovački.
Odbrana Đakića je kao svog svjedoka ispitala Radića. On je kazao da je na početku ratnih dešavanja učestvovao u pregovorima sa “muslimansko-hrvatskom vojskom”.
Svjedočeći u korist Tužilaštva BiH, Lazo Stjepanović je rekao da se 15. septembra 1992. godine predao Armiji Bosne i Hercegovine (ABiH) u Donjem Bukviku.
“Tu sam se pozdravio s M-1 i legao pored ostalih zarobljenika u kanal. On me pitao za moju majku, ja sam mu kazao da je u Srbiji. Tada kaže: ‘Šteta za ove ljude, mnogi od njih neće vidjeti svoje kuće’”, naveo je on.
Tada je, kako je opisao svjedok, naišlo neko improvizovano maskirno vozilo s vojnicima, koji su zastali i razgovarali s drugima, a potom otišli prema Malom Bukviku.
“Kasnije sam ja čuo da su tu bili ranjenici i naša bolnica. Kad su se vratili, rekli su da su pobili ranjenike. (…) M-1 je rekao: ‘Neka ste pobili’”, naveo je Stjepanović, koji se nije mogao izjasniti da li je M-1 išao vozilom s vojnicima ili je sve vrijeme bio kod zarobljenika.
Svjedok Abdulah Mešanović je kazao da je s 14. na 15. septembar 1992. bio u šumi u Bukviku s posadom na protuavionskom topu (PAT).
“Tu smo prenoćili, kiša je padala. Ujutro smo popravljali PAT jer su pucali na nas i sav je bio izrešetan. Tada sam vidio tijelo civila da leži na putu i, dalje u kanalu, tijelo jedne žene. Kasnije su govorili da su bile ubijene dvije žene”, naveo je on, dodavši da je kraj njih tu noć spavao i izvjesni Šema.
Mešanović je rekao da je u noći čuo kako žene dozivaju nekoga, moguće svoje muževe ili sinove.
Suđenje se nastavlja sutra, 7. jula.
