Analiza – Andabak i ostali: Logor ili hotel s tri zvjezdice u Livnu

Saslušanjem oko 50 svjedoka i vještaka te materijalnom dokumentacijom, Tužilaštvo BiH je pokušalo dokazati da su optuženi Andabak, Jašarević i Velagić učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bilo nasilno preseljenje Srba s područja općine Livno, kroz progon, ubistva, protivzakonita zatvaranja, mučenja i druga nečovječna djela.

Iako su Odbrane i optuženi izrazili žaljenje za svim žrtvama iz proteklog rata, navode optužbe su u cijelosti negirali saslušanjem ukupno 24 svjedoka i materijalnim dokazima.

Nekoliko svjedoka Tužilaštva BiH je reklo da je dio srpskog stanovništva zbog straha napustio Livno u martu i aprilu 1992., kada je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) preuzela vlast. Odbrana smatra da je bio dobrovoljni odlazak, a ne progon i prisilno preseljenje. Također, Odbrane optuženih su više puta isticale da se na području Livna nije dogodio UZP, navodeći da ne postoji ni u presudama Haškog tribunala.

Prema Tužilaštvu BiH, Andabak, Jašarević i Velagić su u proljeće i ljeto 1992. učestvovali u zatvaranju oko 300 civila srpske nacionalnosti u školu “Ivan Goran Kovačić“ (“IGK”), koja je imala obilježje logora.

Oko 20 svjedoka koji su bili privedeni u školu ispričalo je da je u njoj bila smještena Vojna policija. Kako su izjavili Đorđe Kovačević, Borko Pažin i još neki svjedoci, prije škole su bili zatvoreni u prostorijama civilne policije.

S druge strane, svjedoci Odbrane su govorili da su u školi bile pritvorene osobe protiv kojih su podizane krivične prijave zbog nelegalnog naoružanja i granatiranja.

Udarci čeličnim užetom

Tužilaštvo BiH smatra da oduzimanje oružja nije opravdanje za zatvaranje u nehumanim uslovima, a Odbrana je pojasnila da se pritvaranje vršilo po naređenju Sigurnosno-informativne službe (SIS), o čemu su govorili i neki svjedoci. Svjedok Rade Pokrajac je kazao da je njega lično uhapsio Andabak.

Nekoliko pritvorenih osoba svjedočilo je o nehumanim uslovima, dok je Blaženko Bodulišić školu nazvao “hotelom sa tri zvjezdice”.

Svjedoci Borko Pažin i Dejan Laganin su izjavili da su ih tukla sva trojica optuženih.

“Ibrahimović je rekao: ‘Pričaj.’ Sa strane su bili Garić, Zdenko, Babo i Velagić. (…) Prvi me je udario Garić, palicom. Udara, ja vrištim. (…) Potom Jašarević udara čeličnim užetom sa čvorovima”, prisjetio se Pažin, dodavši kako smatra da je Muhamed Ibrahimović bio starješina.

Odbrana je izvjesnog Ibrahimovića nazivala odgovornim i za druge zločine.

Pažin je kazao da ga je “Andabak nogama budio, te da su ga on i Velagić tukli nogama i rukama”.

U završnoj riječi, Odbrana je istakla da je Pažin na suđenju priznao da ne poznaje Andabaka, a iskaze Laganina nazvali su “monstruoznim neistinama”, rekavši da je na kraju svjedočenja priznao da je “sve izmislio”.

Laganin je svjedočio i o ubistvu “ćelavaca”, osoba koje su dovedene iz Hrvatske. Prema njemu, s “ćelavcima“ je ubijen i Milun Bajilo zvani Grof. Nakon što mu je Odbrana pročitala dio iskaza iz istrage u kojem navodi da je na jamu kod Zastinja vođen sa 13 osoba, koje su ubijene, Laganin je potvrdio da jeste vođen, ali da “nije vidio” jer su mu “oči bile svezane”.

O prisustvu “ćelavaca” u školi govorilo je nekoliko svjedoka, među kojima Velibor Arnaut, Tihomir Zubić i Vojislav Ivetić. Ubistvo “ćelavaca” na teret je stavljeno Andabaku i Jašareviću.

Bajilova supruga Sonja je posvjedočila da je njen suprug nestao s “ćelavcima”, a da joj je optuženi Andabak tada rekao da je otišao na razmjenu, i potom se smijao.

Četiri svjedoka Tužilaštva BiH su kazala da ih je tokom zatočeništva tukao i mučio optuženi Jašarević. Među njima je i Živko Ždero, koji je pojasnio da mu je Jašarević rekao da sjedne “kaubojski” na stolicu i tukao ga je po cijelom tijelu osim po glavi. “Bio sam modar”, kazao je svjedok.

Vojko Jagodić je ispričao da ga je udario optuženi Velagić te Jašarević u pleksus. Odbrana je konstatovala da u istrazi svjedok nije spomenuo ovaj incident, na šta je Jagodić rekao da se nije mogao sjetiti.

Sretan zbog isljednika

Velagić je optužen da je Čedomira Oljaču maltretirao u više navrata. U sudnici je Oljača kazao da je “sretan što mu je Velagić bio isljednik”, potvrdivši da ga je jedanput ošamario.

Jovo Erceg je rekao da je čuo da se osoba koja ga je udarila zove Sead Velagić. Stojan Laganin, čiji je iskaz pročitan u sudnici, naveo je da ga je udarao Velagić, ali, prema Odbrani, nije precizirao o kome se radi.

Nekoliko svjedoka Tužilaštva, među kojima Velibor Arnaut i bivši pripadnici Vojne policije, kazalo je da je Andabak bio glavni u školi, odnosno zapovjednik Vojne policije. Andabak je optužen kao zapovjednik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, odnosno zapovjednik Vojne policije od maja do jula 1992., nakon čega zapovijeda Drugom bojnom Vojne policije HVO-a. Jašarević je, prema optužnici, bio njegov zamjenik, a Velagić pripadnik krim-službe u Livnu.

Osvrćući se na komandnu odgovornost Andabaka, Odbrana je u završnoj riječi istakla da Tužilaštvo nije uspjelo utvrditi nijedan tačan naziv vojne formacije kojom je zapovijedao optuženi, kao ni naziv dužnosti i obim ovlasti.

Prema Odbrani, nije postojala dužnost zapovjednika Vojne policije HVO-a za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina. Andabak je izjavio da je od maja do kraja juna 1992. bio zapovjednik satnije, odnosno čete Vojne policije Livno, a Druga bojna formirana je tek početkom novembra 1992. godine. Kasnije, kako je rekao, prelazi na funkciju pomoćnika načelnika Uprave Vojne policije za Operativnu grupu Sjeverozapadna Hercegovina i ta funkcija nije imala dodira sa zatvorima.

“Ono što ja tvrdim jeste da tada nisam bio nadređen vojnim policajcima jer sam bio pomoćnik načelnika”, posvjedočio je Andabak, negiravši da mu je Jašarević bio zamjenik.

I Odbrana Jašarevića je tvrdila da on nije imao efektivnu kontrolu nad zatvorenicima, te da nije bio Andabakov zamjenik, kao i da je dozapovjednikom Druge bojne Vojne policije postao tek u novembru 1992.

Svjedočeći u svoju korist, Jašarević je kazao da nikada nikome nije učinio zlo, kao i da je većinu vremena relevantnog za optužnicu boravio na terenima u Jablanici i Bugojnu, te u Zagrebu, što su u sudnici potvrdili i neki od svjedoka.

Svjedoci Odbrane Velagića su govorili da su bili zajedno na obuci u Ljubuškom, a nakon predočavanja fotografija, na kojima su prepoznali sebe i optuženog, nisu se mogli izjasniti o kojem se vremenskom periodu radi.

Fotografije su, prema Odbrani, trebale biti alibi za djela koja se se desila u ljeto 1992. godine. Tužilac Saša Sarajlić je rekao da se tada u Ljubuškom “mogu peći jaja na ulici”, dok su osobe na fotografijama u džemperima.

Suđenje Andabaku, Jašareviću i Velagiću počelo je u septembru 2015. Nakon godinu dana, Andabak je promijenio branioca jer ga je Bajro Čilić pola godine branio iako je bio pod suspenzijom Advokatske komore. Nakon odlučivanja o zakonitosti postupka, suđenje je nastavljeno s ranije provedenim dokazima.

Jašarević je nekoliko mjeseci na početku suđenja proveo u pritvoru, a tokom postupka pritvor je na kratko vrijeme određen i Andabaku, zbog kontaktiranja sa svjedocima. Trećeoptuženi Velagić branio se sa slobode.