Jasmin Smajić je kazao da poznaje Savinovića, koji je radio u naselju Tržnica te mu pomagao kad god je za tim bilo potrebe.
Prema Smajićevim riječima, u ratu je Savinovića viđao u zelenoj uniformi i “adidaskama”, istaknuvši da se optuženi fino ponašao prema njemu i drugima, te da mu je više puta donosio cigare.
Smajić je naveo da je u ljeto 1993. godine bio zatvoren na Heliodromu i da je nekoliko puta dolazio na rad u Savinovićevu jedinicu. Naglasio je da je tada “mogao poginuti da nije bilo njih par poznanika”.
Saša Savinović je optužen da je od maja do kraja 1993. godine, kao pripadnik Antiterorističke grupe “Kažnjenička bojna – Benko Penavić” Hrvatskog vijeća obrane (HVO), učestvovao u ubistvima i prisilnom preseljenju civilnog bošnjačkog stanovništva na području Mostara.
Svjedok je istakao da je krajem 1993. godine pušten s Heliodroma, te da je čuo priče da je bilo odvođenja komšija. Naveo da mu je Nada Frenjo bila komšinica, te naglasio da su ona i Savinovićeva majka bile prijateljice.
“Viđao sam je u mirnom vremenu i odjednom se čulo da je odvedena… Čuli smo da je odvedena ona i još par muslimanskih familija iz te zgrade. Čuo sam da je navodno ubijena”, rekao je Smajić.
Na pitanje da li je neko pomagao ljudima iz zapadnog da pređu u istočni Mostar, svjedok je odgovorio da su Bošnjaci po povratku spominjali da su im pomogli neki pripadnici HVO-a. Dodao je i da je optuženi “valjao ljudima i pomagao im”.
“Ja nisam nikog čuo da te, uz izvinjenje, mršnuo od sebe i od društva i da ti je ružnu riječ rekao”, kazao je Smajić optuženom.
Odbrana je na ovom ročištu uložila i niz materijalnih dokaza, među kojima i službenu zabilješku Uprave Vojne policije od 12. augusta 1993. godine, a koja se odnosi na okolnost da je “kritični događaj iz optužnice prijavljen već u augustu i da su po prijavitelju ‘osumnjičeni Vedran, Zoka i Splića’”.
Suđenje će se nastaviti 3. jula.
