Irena Pehar, Zovkina braniteljica je kazala da Tužilaštvo BiH nije van svake razumne sumnje dokazalo navode iz optužnice, odnosno da nije dokazalo komandnu odgovornost koja mu se stavlja na teret.
Napomenula je da je kod dokazivanja komandne odgovornosti neophodno utvrditi da je nadređeni znao da se njegov podređeni priprema da izvrši zločin, ili da je znao da je njegov podređeni počinio zločin.
“U ovom predmetu to nije bio slučaj. Tužilaštvo je propustilo da utvrdi sve činjenice u ovom događaju, jer mi i danas ne znamo ko je zločin počinio. Ukoliko nisu utvrđene sve činjenice, ne možemo govoriti ni o utvrđivanju kaznene odgovornosti”, objasnila je Pehar.
Uz Zovku i Rajiča, za zločine počinjene u Čapljini, optuženi su Petar Krndelj i Ivica Čutura. Prema optužnici, Zovko je bio komandir Policijske stanice u Čapljini, Krndelj, pomoćnik komandira, Rajič, komandir voda Vojne policije i Čutura, operativni radnik u stanici u Čapljini.
U optužnici se navodi da su pripadnici policije, kojima je rukovodio optuženi Krndelj, i vojni policajci, 28. jula 1993. ili približno tog datuma, učestvovali u akciji u selu Čeljevo (općina Čapljina), tokom koje su ubijena tri bošnjačka civila.
Zovko, Krndelj i Rajič su optuženi što nisu kaznili podređene pripadnike civilne i vojne policije koji su počinili ubistva.
Braniteljica Pehar je naglasila da je optuženi Krndelj 30. juna 1993. godine dobio prekomandu u Policijsku stanicu u Mostar, čime je automatski prestala odgovornost Zovke u odnosu na Krndelja.
Dodala je i da su brojni svjedoci tokom davanja iskaza napomenuli da Zovko nije bio prisutan u selu Čeljevo tokom akcije, niti da je bio upoznat s tim događajem.
U izmijenjenoj optužnici se navodi i da je 19. jula 1993. godine u selu Veledarova Mahala (općina Čapljina), optuženi Čutura, s drugim njemu poznatim licima, došao u selo te sve muškarce bošnjačke nacionalonosti, pod izgovorom da je selo opkoljeno i da će ih spasiti, odveo u “Gabelu”.
Optuženom Zovki se na teret stavlja da nije, kao nadređena osoba nad pripadnicima civilne policije Policijske stanice u Čapljini među kojima je bio i Čutura, preduzeo nužne i razumne mjere da počinioci tog zločina budu kažnjeni.
“Jedino postoji problem u tome što Čutura nije prisilno odveo mještane u Gabelu, već je stanovništvo zajedno sa Čuturom otišlo na dobrovoljnoj bazi. Mnogi svjedoci potvrdili su da je odlazak u Gabelu bio u dogovoru sa Čuturom i da niko na to nije bio prisiljen. Samim tim navodi iz optužnice da moj branjenik nije ništa preduzeo da Čutura bude kažnjen više nisu istiniti, jer Čutura nije ništa uradio za šta bi trebao biti kažnjen”, istakla je Pehar.
Odbrana Rajiča je istakla da njihov branjenik nikada nije bio komandir voda Vojne policije i Tužilaštvo BiH nije van svake razumne sumnje tu činjenicu dokazalo. Branilac Vahid Čamdžić je kazao da je optužnica nerazumljiva i zasnovana na hipotezi bez dokaza.
“Mi u ovom predmetu osnovne stvari do kraja suđenja nismo upoznali. Ne znamo počinioce zločina, ne znamo ko su bili zapovjednici, tako da je i dalje sve u sferi nagađanja. Svjedoci su potvrdili da Rajič nije nikada bio komandir voda Vojne policije, samim tim Tužilaštvo nije u ovom pravcu ni moglo dostaviti bilo koji materijalni dokaz”, rekao je Čamdžić.
Prema njegovim rječima, jedino mjesto gdje piše da je Rajič bio komandir voda od polovine aprila do polovine augusta 1993. je vojna knjižica u kojoj je to i upisano.
“To je istina, ali moram da kažem da je to upisano ilegalno kako bi Rajič dobio kasnije veći čin. Nažalost, za ovaj potez odgovornost postoji, ali nije predmet na ovom, već na općinskom sudu u Stocu. Da je moj branjenik znao da će se ovo danas dogoditi, sigurno ovakva stvar ne bi bila urađena”, objasnio je Čamdžić.
Nastavak iznošenja završnih riječi optuženog Rajiča i Čuture zakazan je za 16. juni.
