Fadil Hasanagić, koji je u septembru i oktobru 1995. bio komandant 35. divizije Trećeg korpusa Armije BiH, kazao je da je prema njegovom saznanju Bosanska Krupa oslobođena 17. septembra, te da je tom prilikom zateknuto civilno stanovništvo, koje je, poštujući Ženevske konvencije, smješteno u prihvatni centar u Jesenicama.
“Kuće su im bile porušene i smješteni su zbog njihove sigurnosti… Kod motela u Jesenicama je bio zajednički punkt vojske i policije i ja sam došao na njega, odakle su mi pokazali te kuće gdje su bili smješteni. Vidio sam neke od njih ispred kuća”, naveo je Hasanagić, precizirajući da je to bilo u prvoj polovini desetog mjeseca.
On je dodao da to nije ličilo na logor i da nije bilo ograđeno žicom. Rekao je da je lično savjetovao da se civili spuste prema gradu, zbog opasnosti.
Tužilaštvo je pitalo svjedoka da li je tačno da su ti civili 9. septembra prebačeni u naselje Podvran, na što je on kazao da se ne sjeća, ali je na dodatna pitanja Odbrane izjavio da je Podvran bio najbolje rješenje zbog sigurnosti.
Hasanagić je rekao da poznaje Jadranka Šarana i da su sarađivali.
Za zatvaranje stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti, ubistvo i nečovječno postupanje, optuženi su Jadranko Šaran, Samir Šabić i Zijad Kadić. Prema optužnici, Šaran je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Bosanskoj Krupi, Šabić komandir Policijskog odjeljenja u Jasenici, a Kadić policajac.
Hilmija Suljić, drugi svjedok Šaranove Odbrane, tražio je da dijelovi njegovog svjedočenja ne budi objavljeni, čemu je Vijeće udovoljilo. On je kazao da je bošnjačko stanovništvo iz Krupe protjerano u aprilu 1992., te da se i on sa porodicom izmjestio u Cazin.
Nakon oslobađanja Bosanske Krupe, kako je rekao, zatečeni su civili sve tri nacionalnosti. Poznato mu je da se na širem lokalitetu Jasenice nalazilo mjesto gdje su bili smješteni civili.
“Poslije oslobađanja Sanskog Mosta sam bio u Jasenici i istog dana sam čuo da su civili izmješteni u Podvran zbog njihove sigurnosti… Kasnije u prolascima sam lično vidio te civile, kretali su se slobodno ispred kuća. Pozvali smo civilne i vojne vlasti da ih osiguraju”, naveo je svjedok, negirajući da se radilo o logoru.
On je dodao da mu je poznato da su neki od tih civila kasnije spojeni s porodicama, a da su se neki vratili u svoje stanove.
Suđenje se nastavlja 14. juna.
