Marjanović i ostali: Strah i pucnjava na lokalitetu Bebe
Gavranović je ispričao da je krajem maja 1992. mobilisan u jedinicu Vojne policije vojnog odsjeka Doboj, gdje mu je pretpostavljeni bio Ranko Šljuka. Kazao je su tu bili, među ostalim, Vitomir Dević, Dario Slavuljica, Ranko Momić, Zoran Šljuka i Dragomir Kezunović kao vozač.
Optuženi je naveo da je 1. ili 2. juna bilo naređenje da se odjeljenje Vojne policije šalje u Teslić radi vršenja mobilizacije, te pojasnio da su isti dan krenuli i smjestili se u školi u Pribiniću, gdje su boravili pet do šest dana.
“Nakon toga prebacuju nas na Đulić u školu, gdje nas pripajaju Četvrtom odjeljenju Prvog voda čete Vojne policije Teslić. Komandir te čete do tada je bio Dragan Marjanović”, rekao je Gavranović, dodavši da je izvršena mobilizacija, te da je za komandira čete postavljen Ranko Šljuka, a da je Marjanović ostao komandir Prvog voda.
Gavranović je optužen s Draganom Marjanovićem, Vitomirom Devićem, Zoranom Šljukom i Dragomirom Kezunovićem za ubistva 28 civila počinjena u noći između 17. i 18. juna 1992. na planini Borje. Prema optužnici, Marjanović je bio komandir voda Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici tog voda te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.
S njima je bio optužen i Dario Slavuljica, kojeg je Sud BiH, nakon prihvatanja sporazuma o priznanju krivice, osudio na osam godina zatvora.
“Jedinica kao ‘Miće’ nikad nije postojala. To što su nam objesili zvono oko vrata kao ovcama, druga je priča”, kazao je optuženi, pojasnivši da je Ranko Šljuka svakoga kome nije znao ime oslovljavao “Mićo”. Gavranović je negirao da je učestvovao u provjerama ili privođenju civila u Tesliću.
Govoreći o dešavanjima na lokalitetu Bebe, optuženi je, ne mogavši precizirati datum, izjavio da je bio slobodan tog dana, te da je sa Darijem Slavuljicom otišao posjetiti djevojke u Pribiniću. Prilikom povratka, rekao je, susreli su kamion kojim je upravljao Kezunović, a čiji suvozač je bio Marjanović.
Optuženi je napomenuo da mu je tada Marjanović kazao da pređe na kamion, “da idu na zadatak” i “da mu ne treba puška”. Od Kezunovića je saznao “da idu u neku razmjenu”.
Nakon ručka u Tesliću, naglasio je Gavranović, formirana je kolona vozila i prvo su stigli do Pribinića, gdje je vidio da je iz pritvora izveden Dević, kojem je dat pištolj i koji je sjeo u jedno vozilo. Istakao je da tu nije vidio civile.
Optuženi je naglasio da su nastavili put prema Borju i da je mislio da idu u razmjenu. On je prilikom svjedočenja skicirao i lice mjesta gdje su se zaustavili, te pozicije vozila, nekih od optuženih i žrtava.
“Vidio sam da dalje puta nema. (…) Već tada sam znao šta će se desiti”, rekao je Gavranović, dodavši da je Marjanović postrojavao vojne policajce i da su “na kraju” stajali Slavuljica, Dević i on lično. Naveo je da su tu bili i Ranko Momić i Zoran Šljuka, ali da ne zna kako su oni postrojeni. Istakao je da je dijeljena pištoljska municija i da je njemu ispao pištolj u blato.
Napomenuo je i da je vidio kada je izvedeno 12 civila iz kamiona.
“Formira se 20 do 25 vojnih policajaca s dugim cijevima iza nas. (…) Vojni policajci imaju punu ratnu opremu, a nama je naređeno da idemo samo s pištoljima”, izjavio je Gavranović, dodavši da se uplašio za svoj život i krenuo prema vozilima. Naglasio je da, dok je dolazio do vozila, čuo je pucnjavu i vidio plamen, ali da se iza krivine nije moglo vidjeti ko puca.
Naveo je da se vratio u Teslić i čekao da se “pojavi neko od naših ljudi”, kako bi se uvjerio da su bili dobro jer je smatrao da će i njih pobiti. Kako je kazao, došli su Dević i Zoran Šljuka, te dodao da “niko ni s kim nije pričao i da su se zagledali”.
Gavranović je pojasnio da je, s drugim osobama, šest do sedam dana nakon toga uhapšen. Prema njegovim riječima, pritvoreni su na više lokacija, gdje su tučeni, maltretirani i ispitivani.
Na pitanje da li je dešavanje na Bebama prijavio, optuženi je odgovorio: “Kome da prijavim, ne znam ni ko je umiješan u to.”
Unakrsno ispitivanje Gavranovića zakazano je za 18. maj.
