Meho Kevelj je svjedočio kako je napustio Vogošću u aprilu 1992. jer mu je na ugostiteljski objekat bačena bomba. Njegova majka Zejna i brat Šefko su ostali u Vogošći, a on je kasnije saznao da mu je brat 12. juna odveden “Kod Sonje”.
“Po saznanjima, brat je odveden ‘Kod Sonje’. Neki Nele ga odveo. Čuo sam da je to tjelohranitelj od Tintora. Moja majka je otišla da ga traži, međutim nisu se vratili nijedno. Čuo sam da su ubijeni. Brat je uhapšen ispred svoje kuće”, kazao je Kevelj.
Tužilaštvo BiH tereti Tintora, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo tokom 1992. godine. Optužen je za nezakonito zatočavanje, mučenje, premlaćivanje i tjeranje na prinudne radove, te za ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.
Svjedokinja Hidajeta Ješin je kazala da je jedan dan, iz zgrade u kojoj je živjela njena mama, došla grupa ljudi, među kojima je bio “Nele”, Tintorov tjelohranitelj i vozač. Prema svjedokinji, tada je odvedeno troje komšija, koji se nikad nisu vratili. Optuženog Tintora svjedokinja, kako je rekla, poznaje iz viđenja.
Treći svjedok C-5 je izjavio da su 25. maja 1992. predali oružje, a žene i djecu su izmjestili u naselje Ugorsko. Nekoliko muškaraca, kako je kazao, vratilo se u selo da pokuša spasiti stoku i imovinu, i onda je započeo napad.
Prema svjedoku, nekoliko nenaoružanih mještana je zarobljeno, a njihova tijela su uspjeli dobiti osam dana poslije. A ostali muškarci, kako je rekao, uspjeli su se izvući kroz šumu, prema Ugorskom.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, C-5 je kazao da oni nisu pružali otpor kada je krenuo napad. Odbrana mu je predočila izjavu u kojoj je rekao da su pružali otpor, nakon čega je svjedok ponovio da nisu, već je neko došao iz Sarajeva i stao u odbranu tog prostora.
“Tintora poznajem. Do 25. maja ga nisam viđao jer nisam išao u Vogošću. On je bio pripadnik Srpske demokratske stranke”, dodao je on.
Suđenje se nastavlja 24. aprila.
