Radoljub Šljivić, nekadašnji pripadnik kurirske službe vojnog odsjeka Doboj, posvjedočio je da je krajem maja 1992. godine s jedinicom upućen u Teslić radi mobilizacije. Krajem juna, prema svjedoku, došlo do je sukoba, nakon čega je s drugim ljudima iz Doboja sproveden u pritvor, gdje je zatekao izudarane i izmučene pripadnike vojske i policije. Uvečer su, rekao je Šljivić, hladnjačom prebačeni u Blatnicu (općina Teslić).
Za optuženog je kazao da ga je prije maja 1992. poznavao kao “gradskog mangupa, koji je igrao fudbal, taksirao, držao kafić – bio javna ličnost”.
“Vidim ga u hladnjači u Blatnici 30. juna naveče, i poslije toga nas prebacuju u garažu u Teslić, u Banju Vrućicu”, rekao je Šljivić, dodavši da je optuženi u to vrijeme bio “dobro prebijen”.
Svjedok je istakao da, kad su 20. jula izvedeni iz garaže i prebačeni za Tunjice u Banjoj Luci, nije vidio optuženog.
Slobodan Karagić je optužen da je, kao vođa jedinice “Crvene beretke” koja je djelovala u okviru Centra službi bezbjednosti (CSB) Doboj, zajedno sa “Jorgom” i “Rikijem zvanim Zečija usna”, 24. maja 1992. ili približno tog datuma, iz zatvora “Spreča” izveo nekoliko zatvorenika, koji su zatim ubijeni. Karagiću se na teret stavlja i da je učestvovao u nezakonitom hapšenju muškaraca, koji su zlostavljani u zatočeničkim objektima, kao i silovanje dvije maloljetnice, progon i pljačkanje nesrpskog stanovništva.
Drugi svjedok Milenko Gligorić je kazao da je početkom maja 1992. imenovan za povjerenika direktora Radija “Doboj”, u koji se nije moglo ući bez direktora i glavnog i odgovornog urednika, napomenuvši da ga je obezbjeđivala policija.
On je naglasio da je urednik bio zadužen za obavljanje intervjua i javno emitovanje, te da su u svrhu maksimalnog informisanja građana pozivani i komandanti brigada da daju dodatne informacije.
“Što se tiče Radija ‘Doboj’, Slobodan Karagić nikakve veze nije imao”, rekao je Gligorić, dodavši da optuženog nije poznavao prije 1993. godine.
Karagić je, prema svjedoku, nakon rata otvorio svoj lični radio, čiji rad je nakon nekoliko godina “prekinut diverzijom”. Istakao je da misli da Karagićev radio nije širio mržnju.
Momčilo Bukejlović je kazao da, dok je bio povjerenik Auto-moto društva u starom dijelu Doboja od polovine maja do novembra 1992. godine, nije vidio optuženog u prostorijama tog društva.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je rekao da tu nije imao svoju kancelariju, nego bi “povremeno obilazio”, naglasivši da nije moglo proći dva dana da ne obiđe Auto-moto društvo, te da se tu zadržavao po pola sata do sat vremena.
Suđenje će se nastaviti 8. maja.
