Nepravosnažnom presudom Marinković je osuđen da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), zajedno s nepoznatim vojnikom, u maju 1992. godine ubio dvije osobe u mjestu Žutica.
Branilac Marinkovića Stanko Petrović je kazao kako smatra da nije van razumne sumnje utvrđeno da je njegov branjenik počinio djela koja mu se stavljaju na teret. Prema braniocu, nelogično je da jedan čovjek u istom danu jedne ljude ubije, a drugima pomogne.
Žalbenom vijeću se obratio i Marinković, rekavši da je u ovom predmetu lažno optužen te da nije ubio Rašida Jašarevića i Mehmedalije Ahmetovića.
“Ljudi koji su to uradili, taj dan su ubili četiri osobe. Nisam smio to da kažem jer sam imao prijetnje. Zašto bih ja te ljude ubio, a dijete Azema Alića previo i spasio. Svjedok Odbrane je htio da navede imena, ali ja nisam htio da kaže radi sigurnosti. On je opet spreman doći i to reći”, izjavio je Marinković.
Dodao je da smatra kako je sve lobirano protiv njega, te da ne zna zbog čega.
Tužilac Dževad Muratbegović je predložio da se žalba ukine kao neosnovana i da se potvrdi prvostepena presuda.
“Niko nije lobirao na Tužilaštvo da se Marinković optuži. On je optužen na osnovu iskaza svjedoka”, dodao je Muratbegović.
Apelaciono vijeće će odluku o žalbama donijeti naknadno.
