Marjanović i ostali: “Desnu ruku bih dala za Sašu”

Svjedokinja Azra Drljić, koju je ispitivao optuženi Gavranović, kazala je kako se poznaju preko 30 godina jer su živjeli zgrada do zgrade u Doboju.

Gavranović je optužen zajedno sa Draganom Marjanovićem, Vitomirom Devićem, Zoranom Šljukom i Dragomirom Kezunovićem za ubistva 28 civila počinjena u noći između 17. i 18. juna 1992. na planini Borje.

Prema optužnici, Marjanović je bio komandir voda Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici tog voda te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.

Drljić se prisjetila maja 1992. godine u Doboju, kada joj je “trebala velika pomoć”. Pojasnila je da je njen maloljetni sin Semir bio odveden na kopanje rovova. Jedan dan je svjedokinji, kako je ustvrdila, nepoznata osoba rekla da će joj sin umrijeti ako ga ne izvuče iz rova.

Prema riječima svjedokinje, ona je razgovarala s kćerkom, te su se odlučile obratiti optuženom. Navela je da je otišla do njegove majke, te počela plakati kada je došao i sam optuženi, govoreći mu da joj je sin u kritičnom stanju.

“Ja i kolega ćemo pokušati da odemo do njega, pa šta bude s njim, nek bude i s nama”, prisjetila se svjedokinja Gavranovićevih riječi tad, dodavši da joj je optuženi popodne doveo sina, te da ga je prebacila u bolnicu.

Narednog dana, posvjedočila je, optuženi je odveden na ispitivanje jer je pomogao njenom sinu. Istakla je da joj je sin poginuo u oktobru iste godine na ratištu.

“Što se tiče Saše, desnu ruku bih dala za njega. (…) Pomagao je stvarno svima”, rekla je Drljić.

Svjedokinja je Odbrani Marjanovića kazala kako misli da je u junu 1992. godine Gavranović “dolazio par puta”, te da je bio u zelenoj uniformi.

Tužilaštvo i ostale Odbrane nisu imali pitanja za ovog svjedoka.

Suđenje će se nastaviti 23. marta.