Presuda Saši Ćurguzu 30. marta

godine postojao širok i sistematičan napad na civile, kao niti da su djela optuženog bila dio tog napada.

“Tužilaštvo nije dokazalo da je Saša Ćurguz bio na području Orašca, Kulen-Vakufa i Ćukova, niti su to potvrdili svjedoci i materijalni dokazi. On nije bio u ‘izviđačima’ u periodu od 10. juna 1992. godine”, kazala je Loga.

Odbrana je optužnicu Tužilaštva ocijenila nepreciznom, svjedoke Optužbe nekredibilnim, ističući da oštećeni nisu imali medicinsku dokumentaciju, niti su identifikovali optuženog. Braniteljica je kazala i da se ono što se oštećenim desilo, ne može smatrati “mučenjem”.

Ćurguz je, kao bivši pripadnik Izviđačkog voda 15. bihaćke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za zločine počinjene u ljeto 1992. godine na području općine Bihać.

Dodala je da svjedoci Optužbe nisu identifikovali optuženog kao osobu koja ulazi u traktorski servis u Ripaču, te da je jedino oštećeni Muhamed Anadolac kazao da ga poznaje od srednje škole. Međutim, kako navodi Loga, Anadolac je rekao da od Ismeta Mešića saznaje da je u pitanju Ćurguz.

“Ovi svjedoci su kontradiktorni i kontaminirani i na glavnom pretresu priznaju da su međusobno pričali o događajima iz optužnice”, navela je ona.

Loga je istakla da je Tužilaštvo uložilo dokaz o vojnom angažmanu Ćurguza od 10. jula 1992. i nazvalo dokaz nepotpunim, dok Odbrana tvrdi da on sigurno prije tog datuma nije bio na relevantnom području.

“Na Tužilaštvu je teret dokazivanja diskriminatorne namjere optuženog, što nije učinjeno niti je ijedan svjedok to kazao”, navela je braniteljica.

Kada je u pitanju ubistvo 11 zatvorenika iz servisa na jami “Bezdan-Hrgar”, Odbrana je izrazila žaljenje, ali smatra da Vijeće ne bi trebalo pokloniti vjeru zaštićenom svjedoku S-1, koji je, kako je rečeno, “na rubu samoinkriminacije konstruisao iskaz”. Ovaj svjedok je, kako je navela Odbrana, kazao da je Ćurguz pucao u zatvorenike u potiljak iz pištolja magnum, a forenzički dokazi govore da su povrede nanesene automatskom puškom.

Za ovu tačku optužnice Odbrana je nevjerodostojnim ocijenila i iskaz svjedoka Orhana Cerića.

“Jedina moguća presuda za mog branjenika je oslobađajuća, a ako Sud ipak nađe da je kriv, molim da uzme u obzir olakšavajuće okolnosti – da je imao 19 godina 1992., da je otac dvoje maloljetne djece koji ranije nije kažnjavan i molim da mu se izrekne niža kazna”, zatražila je Loga.

Optuženi Ćurguz je kazao da nije tačno da se skrivao u Srbiji kako tvrdi Tužilaštvo BiH, te da je dolazio u Banju Luku i vadio lične dokumente, ali da nikad nije obaviješten da neko traga za njim. Naveo je da početkom rata nije bio vojno angažovan, te da se u julu 1992. priključio protuterorističkom vodu vojne policije, ali da je nakon obuke prebačen u izviđački vod, koji nije imao veze sa zarobljenicima.

“Jesam pucao u borbenim dejstvima i ne mogu tvrditi da moj metak nije nikog pogodio, ali nikada nisam okrenuo cijev na civile”, rekao je Ćurguz.

Odbrana se u završnoj riječi zahvalila Sudu na korektnom postupku, Tužilaštvu na odnosu, te Balkanskoj istraživačkoj mreži (BIRN BiH) na korektnom izvještavanju.

Suđenje Ćurguzu je počelo u aprilu prošle godine, a presuda će biti izrečena 30. marta.