Milivoje Lazarević je kazao da je bio angažovan kao vozač u Drugom bataljonu Zvorničke brigade. Po dogovoru iz 1993. sa Srećkom Aćimovićem, kojeg poznaje jer su živjeli u istom selu, svjedok je, kako je naveo, o svom trošku vozio vojnike u kamionu iz voda iz Roćevića na liniju.
“Moj zadatak je samo bio da prevezem vojnike na liniju, njih 20 do 25, koliko ih je bilo u vodu, nakon čega sam slobodan do iduće smjene”, ispričao je svjedok.
Sva saznanja o događajima iz jula 1995. godine, Lazarević je dobio od vojnika koje je prevozio, ali se nije mogao sjetiti konkretno od koga.
“Pričali su vojnici da su u fiskulturnoj sali škole u Roćeviću bili zarobljenici, muslimani, i da ih je dovela neka policija sa strane. Govorili su i da iz našeg bataljona niko nije učestvovao u tome. Mještani su bili ogorčeni zato što su zarobljenici kod nas dovezeni”, kazao je svjedok, dodavši da se kasnije pričalo da su isti ubijeni kod Kozluka, kao da je i to saznao od ljudi koje je vozio na liniju.
Naveo je Lazarević i da je, nakon vožnje vojnika, dva dana komšiji pomagao da pripremi slavlje, jer mu se kćerka udala, a dočekivao je prijatelje.
Na upit tužitelja da li je tada Aćimović tražio njega ili njegov kamion, svjedok je odgovorio “da ga nije tražio Srećo, nego je kamion tražio neko drugi”, a njemu su to prenijeli vojnici.
Tužilac Ibro Bulić je svjedoku pročitao izjavu iz istrage gdje je svjedok rekao da je njegov kamion tražen za prijevoz zarobljenika, ali da je Aćimović znao da je kod komšije na slavlju, te je tražio nekog drugog da vozi.
Odbrana je prigovorila i zatražila da se ovaj paraf izjave iz istrage pročita do kraja, što je tužilac i uradio, te je u nastavku tog iskaza svjedok rekao “da ni tada ni kasnije nije čuo da je Srećo tražio njega i njegov kamion”.
Aćimovića optužnica tereti da je kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, Lazarević je naveo da nije dužio uniformu i oružje, te da je njegov angažman bio više radni zadatak. Potvrdio je i da je sa komandirom čete Drugog bataljona kontaktirao oko prevoza vojnika.
Negirao je na upit optuženog da je od njega ili njegovih saradnika ikada dobijao naređenja.
Nastavak suđenja je planiran za 29. mart.
