Bošnjak i ostali: Udarci pendrekom i peckanje strujom

Svjedok Darko Drmač je kazao da je krajem maja 1992. zarobljen sa ocem i komšijom u Mostaru i prebačen u Bileću, gdje je bio zatvoren nepunih 80 dana.

“Po dolasku su nam skinuli poveze s očiju. Bio je špalir od osam vojnika i moraš proći dobijajući batine – pendrek, šaka, kundak”, kazao je svjedok.

Prema njegovim riječima, odvedeni su u prostoriju u kojoj im je Boris Bošnjak, koji se predstavio imenom i prezimenom kao šef, čitao optužnicu koja ih je teretila za navođenje granata na srpske položaje.

Svjedok je potvrdio da je optužnica stigla iz Mostara kad su i oni dovedeni, istaknuvši da mora reći da je Bošnjak odsustvovao 15 dana iz logora.

Prisjećajući se premlaćivanja, svjedok je kazao da su morali staviti ruke uz zid prema kojem su bili okrenuti i onda ih je udaralo pet ili šest stražara. “Tu je bio Miloš sigurno. To je trajalo 45 minuta”, naveo je Drmač.

Na upit Odbrane Miloša Mavraka, svjedok je odgovorio da ga nije vidio ali da je čuo i zapamtio mu glas.

Svjedok, otac mu i komšija su, prema svjedočenju, bili zatvoreni u prostoriju u kojoj se nalazila isprebijana i modra žena i tijelo njenog supruga. Svjedok je istaknuo da ih je Bošnjak vodio na ispitivanje.

“Tu je bilo prijetnji, ćuškanja, peckanja induktorskim pendrekom strujom… bilo je neugodno”, rekao je svjedok.

Nakon toga, rekao je da su prebačeni u učionicu gdje je zatekao oko 40 zatvorenih Bošnjaka i Hrvata, te jednog Srbina iz okoline Ljubuškog. Tu su, prema njemu, zatvorenici fizički zlostavljani.

“Dobio sam od Bošnjaka par puta batine, i od Đajića prvi dan nogom u slabine i glavu, a Debeli i Miloš su se iživljavali i isticali. Debeli je bio najgori stražar. (…) Debeli me tukao poklopcem od manirke, pendrekom po leđima, šakama u rebra. Polomio mi je dva zuba”, prisjetio se Drmač.

Kada ga je ispitivala Odbrana Miodraga Grubačića, svjedok je kazao da branilac Radivoje Lazarević brani “Debelog”, koga su zatvorenici još zvali “Grubi”. Lazarević je konstatovao da nadimak “Grubi” svjedok nije ranije navodio.

Svjedok je kazao da ga je tukao i Miloš, koji ga je zvao nadimkom “Turčin” zbog zelene trenerke koju je nosio.

“Pred razmjenu su nas degenečili Bošnjak, Debeli, Miloš i Đajić”, rekao je Drmač.

Tužilaštvo BiH tereti Borisa Bošnjaka, Miloša Mavraka, Miodraga Grubačića i Iliju Đajića za progon nesrpskog civilnog stanovništva u periodu od maja do augusta 1992. godine. Na teret im je stavljeno da su svakodnevno učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju ih.

Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik 7. bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost komandira straže, a ostala trojica su bili pripadnici VRS-a i stražari u logoru u Bileći.

U nastavku svjedočenja, Drmač je ispričao da je tokom boravku u logoru nosio ranjenog zatvorenika po prezimenu Jurković u stacionar, ali da ne zna ko ga je upucao. Naveo je i da je njegov komšija Marko Spužević preminuo usljed premlaćivanja. Udaranje nije vidio, ali kako je kazao, čuo je Miloša u hodniku. Teže je, prema njemu, pretučen i Mile Azinović iz Vrapčića kod Mostara.

Tužilaštvo BiH je u spis uložilo pet zapisnika iz istrage o prepoznavanju osoba “Bošnjak, Đajić, Miloš i Debeli” na osnovu fotografija, a na kojima je svjedok identifikovao svoje potpise.

Suđenje je odgođeno na neodređeno vrijeme zbog bolesti sutkinje.