Tintor: Zatvoren zbog šure

Svjedok Hasan Čerimagić je kazao da je tokom 1992. sa porodicom živio u Vogošći. Naveo je da je do marta iste godine radio u fabrici “Pretis”, te su, prema njegovim riječima, tada eliminisani svi oni koji nisu odgovarali vlasti Srpske demokratske stranke (SDS).

Svjedok je kazao da je prekoputa očeve zgrade kod pomoćnog stadiona vidio kako se skladište municija i materijalno-tehnička sredstva.

“Tu sam vidio Joju Tintora, ali ne smijem se zakleti – čini mi se da sam ga vidio tu. (…) Gospodin Joja Tintor nikad nije bio u uniformi. Bio je u civilu, uredan i djelovao je da je imao veća ovlaštenja od ostalih”, prisjetio se svjedok.

Prema njegovim riječima, svjedok se, dok je kopao rov, pozdravio i rukovao sa Tintorom. Prisjetio se da ga je pitao treba li mu šta i kako je. Kao razlog zašto ga je to pitao, svjedok je naveo da je Tintor bio pozicioniran čovjek koji je uvijek imao pristup ljudima koji su se bavili politikom.

“Svi se prepadnu kad vide Joju, a on se lijepo pozdravi sa mnom. Joju sam poznavao više od 40 godina. Nismo bili prisni prijatelji. Ne znam koju je funkciju tada obnašao. Ja kopam rov i nailazi Joja – svi su se ukipili. Tada sam vidio da je pozicioniran. (…) Prema Jovanu su se svi sa strahopoštovanjem odnosili”, objasnio je svjedok.

On je kazao da je imao obavezu da se svako jutro javi na pomoćno igralište gdje je vršeno raspoređivanje poslova za rad.

Tužilaštvo BiH tereti Jovana Tintora, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo od aprila do kraja jula 1992. godine. Optužen je za nezakonito zatočavanje, mučenje, premlaćivanje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.

Kasim Brodlija je ispričao da je od 1990. bio član Stranke demokratske akcije (SDA), te vijećnik u Skupštini općine Vogošća. Kazao je da je vlast funkcionisala normalno do uspostavljanja Kriznog štaba SDS-a, krajem aprila ili početkom maja 1992. godine.

Naveo je da su 9. maja 1992. po njega došla tri civila vozila sa naoružanim ljudima i odvela ga u bunker “Sonja” u Vogošći.

Brodlija je pojasnio da je tu sreo svog kolegu Vinku Eleza, koji mu je rekao da je doveden jer je uhapšen Tintorov šura. Kada je uveden u kancelariju upravnika zatvora, kako je kazao, rečeno mu je da do daljnjeg ostaje u bunkeru zbog Tintorovog šure.

Svjedok navodi da je tokom svog boravka u bunkeru više puta izvođen u kancelariju kako bi zvao svog brata i raspitivao se je li nađen Tintorov šura.

“Jedan dan dođe Vinko Elez i on mene izvodi. Pitam ga: ‘Šta je ovo, vadi me odavde, prijatelji smo.’ Kaže mi da čim nađu šuru ja sam slobodan. Rekoh šta ako ga ne nađu, on kaže: ‘Onda nek’ ti je Bog na pomoći, leti ti glava’”, prisjetio se svjedok.

On je posvjedočio da su ljudi iz bunkera izvođeni na rad, te su bili tučeni i maltretirani. Dodao je da njega niko nije tukao.

Suđenje se nastavlja 27. marta.