Amrica Vejzović je posvjedočila da Savinovića poznaje preko supruga Bože Putice.
“Nikad mi ništa ružno nije rekao, čak mi je pomogao”, kazala je svjedokinja.
Vejzović je pojasnila kako je u julu 1993. godine optuženi došao na njena vrata i kazao da je čuo da su joj muža odvele neke osobe, te da je on došao kako ne bi odveli i nju. Istakla je da je u stanu bila i njena porodica. Nedugo zatim, kako je rekla svjedokinja, začulo se lupanje na vratima i optuženi se prepirao sa nekim osobama, kazavši im da se u tom stanu nalazi njegova obitelj.
Za optuženog je kazala da im je pomagao i donosio hranu i prije ovog događaja.
Savinović je optužen da je od maja do kraja 1993. godine, kao pripadnik Antiterorističke grupe Kažnjenička bojna “Benko Penavić” Hrvatskog vijeća obrane (HVO), učestvovao u ubistvima i prisilnom preseljenju civilnog bošnjačkog stanovništva na području Mostara.
Svjedok Božo Putica je kazao kako je 1993. godine imao problema jer mu je supruga bila Bošnjakinja, te da je optuženi, koji je imao nadimak “Lujka”, dolazio “u obilazak jer je bilo protjerivanja i ružnih stvari”.
Putica je istakao kako su u julu 1993. godine neke osobe ušle u njegovu radnju, utrpali ga u auto i vozili u pravcu Širokog Brijega. Naveo je da je tada bio udaran, te da su mu psovali. Za te osobe je kazao da nisu bili iz Mostara.
“Kad sam došao kući, našao sam ‘Lujku’ kod moje žene”, rekao je svjedok, dodavši da mu je supruga ispričala da su dolazila tri čovjeka koji su htjeli da protjeraju porodicu, te da se optuženi s njima svađao na hodniku i nije im dao ući.
Prema riječima Putice, u tom periodu nije čuo za ubistva porodice Nade Franjo i Kajtaz, ali je “u zadnjem periodu čuo neke priče”.
Odgovarajući na pitanja optuženog, svjedok je rekao kako nije čuo da je optuženi privođen radi ubistva, te da bi se “to znalo”.
Putica je kazao i da misli da je optuženi osuđivao protjerivanje Bošnjaka, jer je i imao djevojku Bošnjakinju koju je krio. Dodao je i da mu je optuženi u maju donosio hranu.
Suđenje će se nastaviti 20. marta.
