Senad Kapetanović je kazao da je nakon 52 dana, koliko je bio zatočen u prijedorskom logoru Omarska, u ogromnoj koloni autobusa s drugim zatvorenicima prebačen na Manjaču. Na polasku iz Omarske, kako je rekao, vidio je pripadnike Interventnog voda – “Babića, koji je bio šef”, Darka Mrđu, Milana Gavrilovića te još nekoliko lica.
“U autobusu nas je bilo, garantujem, preko 80. Morali smo klečati glava pognutih na sjedište. Bila je nesnosna vrućina, august, bili smo žedni… Gavrilović je hodao po nama u autobusu. (…) Gavrilović me udario vojničkom čizmom u desni potiljak, pa sam lijevom stranom udario u naslonjač. Oblila me krv…”, prisjetio se svjedok.
On je naveo da je Gavrilovića znao odranije kao policajca te da ga i danas sreće u šetnji u Prijedoru. Optuženi Gavrilović je negirao navode o poznanstvu.
Gavrilović je s Darkom Mrđom, Zoranom Babićem i Radenkom Marinovićem optužen za učešće u progonu bošnjačkog stanovništva iz Prijedora. Na teret su im, po šest tačaka optužnice, stavljena ubistva, prisilni nestanci i nečovječno postupanje počinjeni 1992. godine.
Svjedok Kapetanović je kazao da su po dolasku na Manjaču zatvorenici iz Omarske cijelu noć ostali u autobusu u kome nije bilo zraka, dok je Gavrilović s jednim vojnikom i vozačem bio ispred autobusa.
Tokom noći, kako je naveo Kapetanović, iz njegovog autobusa niko nije izvođen, ali je sutradan čuo da je iz drugih autobusa nekoliko osoba nestalo.
Branko Konta je svjedočio da je kao mehaničar bio u koloni koja je iz Omarske išla u Manjaču. Noć je proveo u “tamiću”, a ujutru je, nakon što su zatvorenici izvedeni iz autobusa, otišao vidjeti vozila, “da nisu u kvaru”.
“Kad sam se vratio, došao je policajac Boško Grubež i još jedan, i pitali su ko vozi ‘tamić’ i rekli da krenemo za njima to istovariti… Na karoseriju vozila stavljena su tijela pet do šest zatvorenika”, izjavio je Konta i dodao da su im ti policajci kazali da ih istovare u korito Vrbasa.
Svjedok Konta je dodao da je, kada je otvorio stranice kamiona, vidio krv.
“Odmah sam se okrenuo i povratio”, naveo je svjedok, pojasnivši da je druga osoba istovarila tijela.
Konta je rekao da ne zna ko je ubio te zatvorenike i da nije pitao.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je napomenuo da poznaje Milana Gavrilovića i da ga nije vidio tokom transporta na Manjaču.
Svjedok Predrag Kovačević, koji je radio na obezbjeđenju u sabirnom centru na Manjači, prisjetio se autobusa sa zatvorenicima iz Omarske koji su tokom noći bili na platou jer je postojala naredba da se ne primaju zarobljenici u noći. Prema njemu, morali su prvo biti pregledani da bi bili smješteni na Manjaču.
“Ja sam jednu grupu primio u danu. Nisam vidio povrede na nekome. Autobusi su stalno pristizali i dio je ostao za sutra”, kazao je Kovačević.
Navečer je, kako je rekao, bilo galame kod autobusa te je intervenisao, ali nije vidio neko maltretiranje, već “pognute glave i to”.
On je ispričao da je prozivao sa spiska zatvorenike prije ulaska i da bi križao one koji se nisu javili.
“Od ovog što sam ih ja prozvao, nedostajalo je pet do deset ljudi”, naveo je Kovačević.
Suđenje se nastavlja 10. marta.
