Milenko Kukić je kazao da je od maja 1993. godine bio sa optuženim Savinovićem u jedinici Antiteroristička grupa Kažnjenička bojna “Benko Penavić”.
Kukić je ispričao kako je u ljeto 1993. ranjen i kako mu je optuženi spasio život. Naveo je da ga je redovno posjećivao u bolnici.
“U akcijama protjerivanja nehrvatskog stanovništva nisam bio ja niti on. To će svako živ potvrditi. Taj čovjek nikad nikome ništa nije rekao niti je nekoga uvrijedio. Svi smo skupa i dan-danas”, izjavio je Kukić.
Prema njegovim riječima, optuženi Savinović je pomagao svima u ratu i ljudima svih nacionalnosti donosio hranu.
On je naveo da je Savinović od oružja imao pušku i pištolj, a da pušku, takozvanu “singapurku”, niko u Mostaru nije imao.
Savinović je optužen da je od maja do kraja 1993. godine, kao pripadnik Antiterorističke grupe Kažnjenička bojna “Benko Penavić” Hrvatskog vijeća obrane (HVO), učestvovao u ubistvima i prisilnom preseljenju civilnog bošnjačkog stanovništva na području Mostara.
Govoreći o stradanju Nade Frenjo i porodice Kajtaz, svjedok Kukić je rekao da ne zna ništa i da je o tome samo čitao u novinama.
Upitan o izvjesnom vojniku pod nadimkom Splićo, Kukić je odgovorio da je on bio “zlo neviđeno” i da je do kraja 1993. bio u Mostaru, kada je otišao u Vakuf i tamo poginuo.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je posvjedočio da njegova jedinica nije imala interventne ni specijalne dužnosti, osim što su samo držali liniju.
“Od maja 1993. godine bilo je slučajeva protjerivanja muslimana i Srba, ali mi to nismo radili. Niko nikoga iz ove jedinice nije dirao”, ispričao je svjedok.
Suđenje se nastavlja 6. marta.
