Asim Kahteran je kazao kako je vojska došla do kuće njegovog stričevića u Zecovima u kojoj je bio veći broj osoba, te naredila svima da izađu. Naveo je da je njemu, njegovom bratu, stričeviću i njegovoj dvojici sinova rečeno da idu do škole.
Svjedok se prisjetio da su stajali između škole i prodavnice i da ga je jedan vojnik udario. Bilo im je rečeno da idu na poljski put, no oni su, prema kazivanju svjedoka, nakon jednog kilometra skrenuli u šumu, gdje su se krili 15-20 dana.
On je istakao kako su, nakon saznanja da su pobijeni ljudi na Gradini, istakli bijelu zastavu za predaju i da su krenuli prema selu Čarakovo. U putu su, kako je rekao, sreli vojsku koja je odvojila muškarce i gdje im je rečeno da idu u Žeger. Svjedok je dodao da je nakon toga odveden u logor Trnopolje.
U unakrsnom ispitivanju, Kahteran je kazao da nije vidio leševe idući od škole do šume.
Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Tužilaštvo je pročitalo iskaz svjedoka Slavka Stankovića. Na jednom od prethodnih ročišta, vještakinja je navela da se iskaz ovog svjedoka ne bi mogao cijeniti kao “validan i relevantan”.
Stanković je u iskazu iz 2014. godine naveo da je u proljeće 1992. ponovo aktiviran rezervni sastav policije i da je komandir bio “Stojnić zvani Grom”.
Govoreći o akciji u julu 1992. godine svjedok je kazao da je u ranim jutarnim satima došao pred policiju u Rasavce, gdje ih je “Grom” postrojio i kazao im da se ide u akciju oduzimanja nelegalnog oružja.
Stanković je naveo da je bio određen da ide u akciju s Radovanom Četićem, te da su se kretali glavnim seoskim putem. Istakao je da je pred školom vidio Stevicu Radulovića kako ubija jednog civila, nakon čega je svjedok svojevoljno napustio akciju i otišao kući.
Odbrana trećeoptuženog Četića je istakla da je vještakinja potvrdila da Stanković nije sposoban svjedočiti, a da prema medicinskoj dokumentaciji nije bio ni 2014. godine.
Pročitan je iskaz i preminulog svjedoka Ibrahima Omanovića iz 2008. godine, koji je naveo da je 23. jula 1992. godine upućen do kafane “Sidro” u Zecovima.
On je naveo da je prije kafane jedan vojnik izveo njegovog sina Almira i natjerao ga da pliva u rijeci Sani, nakon čega je pucao rafalom. Sinovo tijelo pronađeno je u Jakarinoj kosi.
Omanović je naveo da je u naselju Žeger iz njegove grupe izvedeno pet osoba koje je jedan vojnik odveo u kukuruzište, odakle se čuo rafal, a zatim jauk. Pojasnio je da se isti vojnik ponovo vratio na to mjesto i ispucao rafal.
Suđenje će se nastaviti 10. februara.
- Grad: Prijedor
- Grad: Zecovi
- Lice: Antonić Zdravko
- Lice: Četić Ljubiša
- Lice: Četić Radovan
- Lice: Gnjatović Rajko
- Lice: Grbić Željko
- Lice: Grujčić Boško
- Lice: Grujčić Rade
- Lice: Grujčić Uroš
- Lice: Milunić Dušan
- Lice: Milunić Zoran
- Lice: Stojnić Radomir
- Lice: Stojnić Zoran
- Lice: Zorić Duško
- Lice: Zorić Ilija
- Predmet: Milunić i drugi
- Sud Bosne i Hercegovine
