Prema prvostepenoj presudi, Smajlović je prekoračio granice ovlaštenja i, bez odobrenja i saglasnosti tužioca, ostvarivao kontakte sa osumnjičenim odnosno optuženim osobama.
Sud je utvrdio da je Smajlović tim osobama obećavao razne pogodnosti u krivičnim postupcima i na taj način pribavio nezakonitu materijalnu korist.
U presudi stoji da je Smajlović od Zdravka Jurkovića, na ime pogodnosti za njegovog sina Davora, dobio 2.000 eura uz posrednika Miru Šutala, dok je od Dragana Šarenca dobio iznos od 7.000 eura, gdje je posrednik bio Jurković. Navedeno je i da je od osobe kodnog naziva Robot dobio 1.000 eura i lovačko odijelo, uz posredstvo Roberta Iličića.
Smajlović je, prema presudi, od Iličića dobio gume za automobil i servisiranje vozila.
U obrazloženju presude sudija Izo Tankić je napomenuo da je optužnica dokazana saslušanjem svjedoka, materijalnim dokazima i iskazom koji je optuženi dao u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).
“Svi saslušani svjedoci su na jasan i nedvosmislen način potvrdili svoje kontakte sa optuženim, a iskazi su potkrijepljeni rezultatima posebnih istražnih radnji”, naglasio je sudija Tankić.
Teza Odbrane, kako je rekao Tankić, bila je da optuženi nije poduzimao ništa bez znanja postupajućih tužilaca, te je osporavan kredibilitet svjedoka, uz objašnjenje da su imali dogovore u koje optuženi nije bio uključen.
“Ovakvu odbranu Sud ne prihvata i data je s ciljem da se izbjegne krivična odgovornost optuženog”, kazao je Tankić.
Tankić je dodao da je Smajlović nanio štetu pravosudnim institucijama, naročito Tužilaštvu BiH.
Sudsko vijeće je kao otežavajuće okolnosti imalo u vidu količinu kriminalnih radnji, a od olakšavajućih porodične prilike optuženog i to što ranije nije osuđivan.
Odlukom Suda BiH, Smajloviću je oduzeta novčana korist, kao i drugi predmeti.
Izrečena mu je i petogodišnja zabrana obavljanja djelatnosti ili dužnosti.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.
