godine ubijena i izgorjela u zaseoku Raiči.
Zdenko Džalto je živio s porodicom u Bobarima, zaseoku sela Uzdol, odakle su zbog ratnih dešavanja prešli u zaselak Raiči, u kuću Pere Prskala. Naveo je da je njegova majka Jela u toj kući nastradala 14. septembra 1993. godine.
Svjedok, koji je tada imao 11 godina, kazao je da se dobro sjeća kada je selo u jutarnjim satima napadnuto. Kako je rekao, s majkom, sestrom, bratom i tetkom je sišao u podrum kuće. Naveo je da je vidio kako ljudi ginu i padaju na pod.
“Majka je isto s nama bila u podrumu. Kada se vratila po nešto, čula se neka detonacija. Nije se vratila odozgo više nikada (…) Brat je u tim trenucima bio s nama i izašao je da vidi šta je s mamom. Vratio se sav izgubljen. Vidio je majku mrtvu”, prisjetio se svjedok.
Prema njegovim riječima, nakon nekog vremena krenuli su bježati prema Prozoru, kada ih je nakon stotinu metara zaustavila vojska Armije BiH (ABiH). Od naoružanih vojnika, kazao je, prepoznao je komšiju Jusufa, koji je živio u selu Here.
“Poveli su nas u podrum kafane Slavka Mendeša. Bili smo zarobljeni, bila je straža ispred… Rekli su da će nas trebati za nešto. Sestru su dirali po grudima (…) Kasnije se zapucalo i onda smo otišli”, ispričao je svjedok.
Pojasnio je da su nakon nekog vremena došli pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su ih je odveli u Prozor.
Buza je optužen da je, kao komandant Samostalnog bataljona Prozor ABiH, počinio zločin protiv civilnog stanovništva u Uzdolu. U optužnici se navodi da su pripadnici Samostalnog bataljona, pod kontrolom optuženog, u septembru 1993. izvršili napad na stanovništvo sela Uzdol i zaselaka Križe, Zelenika i Raiči, te ubili 27 civila hrvatske nacionalnosti.
Svjedokinja Sofija Stojanović je navela da je u selo Uzdol došla iz Austrije, kako bi spasila sestru Jelu Džalto i njeno troje djece. Kazala je da su oni bili u kući Pere Prskala.
“Utorak je bio kada se napad desio. Mi smo sišli u podrum kuće. Vidjela sam nepoznatu vojsku kako ide iz pravca Zelenika prema Raičima. Čula sam pucnjavu (…) Vidjela sam kroz nekoliko minuta da nema sestre. Čula sam pucanje na gornjem spratu. Nije mi bilo jasno dok se nisam popela. Vidim mrtvu sestru, i gori. Bomba je bačena i kuća iznutra gori”, prisjetila se ona.
Kako je rekla, kada su krenuli bježati, zarobili su ih vojnici i odveli u neku kafanu. Nakon nekoliko sati, prema njenim riječima, došla je druga vojska i odvela ih u Prozor.
Suđenje se nastavlja 31. januara.
