Analiza – Pržulj: Zatvorenici kojima se izgubio svaki trag

Saslušanjem 15 svjedoka Tužilaštvo BiH je pokušalo dokazati da je Pružulj, kao komandir zatvora i upravnik zatočeničkog objekta u Osnovnoj školi “Petar Kočić” u selu Čavarine, od maja 1992. do marta 1993. učestvovao u zatvaranju, premlaćivanju i nestanku civila bošnjačke nacionalnosti, kao i drugim nečovječnim djelima.

S druge strane, Odbrana smatra da Tužilaštvo BiH nije van razumne sumnje dokazalo da je optuženi bio upravnik zatočeničkog objekta u Čavarinama, niti da je znao za sudbinu šest zarobljenika koji su odvedeni “na razmjenu”.

Odbrana također smatra da su zatvorenici u Osnovnoj školi “Petar Kočić” bili zarobljeni pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) koji su imali naoružanje i protiv kojih su vođeni krivični postupci.

Krvavi i modri

Svjedok Hasan Dugić je ispričao da je oko 50 dana bio zatvoren u Policijskoj stanici u Sokocu, te da je sa ostalim zatvorenicima prabačen u školu u Čavarine. Prema njegovim riječima, Pružulj je naređivao stražarima u zatočeničkom objektu u Čavarinama.

Opisujući uslove u školi u Čavarinama, Fikret Sirćo je rekao da se, dok je bio zatvoren, samo jednom okupao.

“Oko 18 zatvorenika bilo je smješteno u maloj prostoriji, s prozorom na kojem su bile zakovane daske”, izjavio je Sirćo, pojasnivši da su neki zatvorenici izvođeni iz ćelije i vođeni “gore, na sprat”, odakle su se vraćali modri i krvavi.

Zatvorenik Bajro Kundak je kazao da optuženog nije viđao u školi, ali je čuo da su njegovo ime spominjali oni koji su ga poznavali.

Safet Mulavdić, koji je više od tri mjeseca bio zatvoren u školi, rekao je da je “25 osoba bilo zatvoreno u malu prostoriju, tri sa tri metra, gdje su spavali na betonu, vršili nuždu u jednu kantu, pili kišnicu i nerijetko bili gladni”.

Prema svjedoku, neki zatvorenici su često odvođeni na ispitivanje i vraćali su se krvavi i modri.

“Najviše su tukli Brajka Bjelića i Ibrahimović Osmana Kabu. Ja nisam vidio ko ih je tukao, ali sam od drugih zatočenika saznao da su stražari tukli, te da je među njima bio i Pržulj”, kazao je Mulavdić.

Safet Gagula je rekao da su zatočenike čuvali stražari, među kojima i Pružulj. “Pržulj nikada nije nikoga udarao. Sjećam se jednom, kada su izvodili jednog zatvorenika da ga udaraju, iz druge prostorije sam čuo, čini mi se, glas Nenada Pržulja kako govori da ga ostave i ne udaraju”, ispričao je svjedok.

Šest izvedenih zatvorenika

Svjedok Izudin Hećo je kazao da je Pržulj u martu 1993. godine prozvao šest osoba, rekavši im da idu na razmjenu. “Nemamo nikakvih informacija o njima”, izjavio je svjedok.

O šest izvedenih zatvorenika, kojima se izgubio svaki trag, svjedočio je i Mirsad Plećan, koji se također prisjetio da je Pržulj prozvao šest osoba, koje su izašle i više se nisu vratile.

Među odvedenima na razmjenu bio je i otac Ramize Ibrahimović. “Od tada sam se obraćala svima, ali ništa nisam saznala do danas. Baš ništa”, rekla je svjedokinja.

Svjedokinja Sudba Karić je ispričala da je saznala da joj je muž bio zatvoren u školi u Čavarinama i da do danas ne zna šta se s njim desilo. Otac Nihade Višće je također bio zatvoren u Sokocu. Prema njenim riječima, saznala je da je odveden na Žuč, u živi štit, i ubijen.

Bivši stražar u školi u Čavarinama, Mlađen Nešković je kazao da su “tu bili zatvoreni neki ljudi, muslimani”… “Znao sam ih trojicu. U toj školi nije bio Nenad, ali je donosio hranu”, rekao je Nešković.

U izjavi o ispitivanju tada osumnjičenog Pržulja, a koju je Tužilaštvo BiH pročitalo u sudnici, stoji da je vozio hranu u mjesto Čavarine i da je tu raspoređen i za komandira straže.

Pržulj je u toj izjavi naveo i da se sjeća razmjene šest zatvorenika i spiska koji mu je predao Momčilo Pajić, ali da do 2011. nije znao kakva je sudbina tih zatvorenika, te da se ne osjeća odgovornim.

Tokom iznošenja završne riječi, Tužilaštvo BiH je navelo da je van svake razumne sumnje utvrdilo navode optužnice u kojoj je Pržulj, između ostalog, jedne prilike pročitao imena šest zatočenika, kojima je rečeno da napuste objekat jer idu na razmjenu.

“Od tog trenutka pa do danas, ne zna se šta je bilo sa ovih šestoro ljudi, odnosno njihovi posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni. Optuženi je pročitao imena tih osoba, predao ih Vojnoj policiji, i nije se protivio njihovom odvođenju”, naglasio je Dževad Muratbegović te zatražio da Pržulj bude proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Sokoca.

Rade Golić, branilac optuženog Pržulja, u završnoj riječi je napomenuo da su svjedoci potvrdili da je Pržulj spisak zatvorenika dobio od Momčila Pajića, ali da nije utvrđeno da je mogao da zna da će ti zarobljenici biti ubijeni.

“Do 2011. godine moj branjenik nije ni znao kakva je bila sudbina tih zatvorenika. Kao što je više puta ovdje potvrđeno, on je dobio spisak i pročitao imena ljudi za koje je i sam mislio da će ići na razmjenu. Za nestanak ovih ljudi nije ni jednog trenutka dokazano da je Pržulj bio odgovoran”, istakao je Golić.

Suđenje Pržulju trajalo je deset mjeseci, a izricanje presude će dočekati na slobodi.