Marjanović i ostali: Specijalni večernji zadatak na Borju

godine.

Marjanoviću se – sa Sašom Gavranovićem, Vitomirom Devićem, Zoranom Šljukom i Dragomirom Kezunovićem – sudi za ubistva 28 civila počinjena u noći između 17. i 18. juna 1992. na planini Borje.

Prema optužnici, Marjanović je bio komandir voda Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici tog voda te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.

Marjanović je u nastavku svjedočenja u vlastitu korist kazao da su “protivterorističko odjeljenje” (PTO) činili Ranko Momić, Dario Slavuljica, Saša Gavranović, Vitomir Dević, Zoran Šljuka i još jedan Šljuka.

Optuženi je kazao da je 17. juna 1992. godine pozvan u kancelariju komandira čete Ranka Šljuke, gdje se nalazio i komandant brigade Dejan Bilanović, koji je u jednom trenutku njihovog razgovora izašao iz kancelarije.

Ranko Šljuka mu je, kako je rekao, izdiktirao pet imena vojnih policajaca za “specijalni zadatak večeras”. Dodao je da mu je Šljuka govorio o preuzimanju zatvorenika iz Stanice javne bezbjednosti (SJB) Teslić i vojnog zatvora u Pribiniću i da je dogovoren transport do Manjače radi razmjene.

Marjanović je naglasio da je shvatio kako je njegov zadatak bio da obezbjedi raskrsnicu na planini Borje prilikom primopredaje tih osoba između pripadnika PTO-a i vojne policije iz Kotor-Varoši. Po izlasku iz kancelarije, kako je optuženi naveo, “dežurni” mu je rekao da je vidio “nekakvu naredbu o ubijanju ljudi”, koju je potpisao Bilanović.

On je dodao da je potom upitao Šljuku za dodatna pojašnjenja, rekavši mu da “ne želi učestvovati u tim prljavim rabotama”, na šta su uslijedile Šljukine psovke i prijetnje. Kazao je da je razgovarao i sa Bilanovićem, koji mu je, između ostalog, pomenuo eventualne posljedice onome ko se opire naređenju.

“To je strah koji se rijetko doživljava u životu. (…) Došao sam i ostao tu da budem blizu roditelja i onda mi neko prijeti njihovom likvidacijom. Osjećao sam strah i za sebe. (…) Da je možda bilo naređenje da lično komandujem i vršim egzekuciju, morao bih odbiti naređenje”, objasnio je Marjanović.

U večernjim satima s policajcima sa spiska i još jednim, naveo je, krenuo je prema SJB-u Teslić, gdje ga je vozio Dario Slavuljica. Tamo je vidio kamion, te pripadnike PTO-a koji su utovarali svezane ljude, za koje je optuženi kazao da je pretpostavio da su nesrpsko življe.

Marjanović je rekao da se kolona vozila zaustavila i u Pribiniću, gdje je također uvedeno manje od deset ljudi u kamion.

Po dolasku na lokalitet Bebe na Borju, optuženi je, kako je kazao, raspodijelio policajce na raskrsnici, na kojoj ih nije čekao niko, a vozila su skrenula lijevo na makadamski put.

On je pojasnio da su se u produžetku makadamskog puta nazirala upaljena svjetla vozila. Dodao je da su se vozila ugasila i začuli povici: “Izlazi, stoko”, psovke i škripa stranice kamiona.

“Nakon određenog vremena, čuju se pucnji. Čuju se pojedinačni pištoljski pucnji. U jednom trenutku možda mi se učinilo da čujem i rafal”, prisjetio se Marjanović, kazavši da se s drugim policajcima uputio na plato, gdje je zatekao pripadnike PTO-a i vidio tijela. Negirao je da je ispalio metak na Borju te noći.

Marjanović je dodao da je neko od tih pripadnika kazao da je “Šljuka rekao da riješe ta tijela”, te da je išao po pomoć, jer mu je policajac rekao da “neće to završiti do jutra”.

Optuženi je istakao da je naknadno saznao da je ta jama bila pripremljena i da su mu vojni policajci rekli da su “odvukli 28 tijela u jamu”.

Unakrsno ispitivanje Marjanovića zakazano je za 29. decembar.