Zaštićeni svjedok S-4 je kazao da je uhapšen u Republici Hrvatskoj u julu 1993. godine i odveden u zatvor u Ljubuški, gdje je bio zatvoren pet mjeseci.
Tokom zatočenja, kako je rekao, upravnik je bio Kraljević, kojeg je vidio dva ili tri puta.
On je ispričao da su zarobljenici izvođeni svakodnevno na radove i uglavnom su čistili grad ili istovarali vreće.
“Jeste, bilo je teško. Jednom dnevno jedeš šnitu hljeba, a moraš svaki dan da radiš”, kazao je S-4.
Posvjedočio je da nije nikada zlostavljan, ali da su se noću mogli čuti jauci drugih zatvorenika.
“Ne znam i ne mogu da kažem ko su bili ljudi koji su tukli i fizički maltretirali zatvorenike. Čuo sam i da je pretučen zarobljenik Mujanović, ali ko ga je tukao i kako, to ništa ne znam”, objasnio je S-4.
Za zločine počinjene u Ljubuškom, Tužilaštvo BiH tereti Ivana “Ivicu” Kraljevića, Matu Jelčića, Slavka Skendera, Stojana Odaka, Vicu Bebeka, Vinka Radišića i Dragana Miloša.
Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. godine bili upravnici Vojno-istražnog zatvora (VIZ), koji se nalazio u zgradi policije u Ljubuškom i u kojem je bilo zatvoreno više od 100 osoba bošnjačke nacionalnosti. Ostali optuženi su bili stražari.
Na teret im je stavljeno da su zatočene civile i ratne zarobljenike držali u neuslovnim prostorijama, dozvoljavali njihovo maltretiranje, davali im vrlo malo hrane te ih odvodili na prinudne radove.
Huso Marić, drugi svjedok, kazao da je, kao pripadnik Armije BiH (ABiH), u oktobru 1993. uhapšen i odveden u zatvor u Ljubuški.
Svjedok Marić je naveo da je upravnik zatvora bio Ivica Kraljević, te da je nakon njega, početkom 1994. godine, na to mjesto došao Slavko Skender.
“Dok je Kraljević bio upravnik, dva puta mi je lično donio hranu, kao i odjeću. U tom periodu nisam ni maltretiran niti udaran”, rekao je svjedok, te dodao da je samo jednom u zatvoru “doživio golgotu”, i to kada ga je isprebijao stražar Milićević i još jedan zatvorenik hrvatske nacionalnosti, Kordić.
“Udarali su me u glavu, u prsa. Morao sam da radim sklekove, a pošto nisam fizički bio u stanju to da odradim, dobio sam batine. Krv mi je tekla i iz usta i iz glave”, kazao je Marić.
On je objasnio da upravnik Skender to nije vidio, ali da mu tako nešto nikada nije prijavio.
“Iskreno, bojao sam se. Nisam znao šta bi nakon toga moglo da bude”, rekao je svjedok.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Marić je potvrdio da Ivicu Kraljevića poznaje oko 50 godina, te da nikada nije čuo da je on lično naredio bilo kakvo zlostavljanje zatvorenika.
“Čuo sam da su ljudi u zatvoru maltretirani elektrošokovima, ali to ja lično nisam vidio ni čuo, tako da ne mogu o tome bilo šta da pričam”, ispričao je svjedok.
On je dodao da se sjeća stražara Miloša Dragana, koji je bio uvijek fer i korektan.
Suđenje se nastavlja 5. januara 2017. godine.
