Analiza – Mato Baotić: Dešavanja u Donjoj Mahali
Tokom deset mjeseci suđenja, Tužilaštvo BiH je pokušalo dokazati da je Baotić, kao komandir Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) a kasnije i upravnik logora smještenog u Osnovnoj školi u Donjoj Mahali, silovao Mariju Tunde-Benković i još dvije zaštićene svjedokinje, te učestvovao u maltretiranju zatvorenika. U korist Tužilaštva BiH svjedočilo je 19 osoba, a pročitana su i dva ranije data iskaza.
Odbrana optuženog Baotića negira da je njihov branjenik silovao žene srpske nacionalnosti i udarao zatvorenike, te su pokušali braniti se i alibijem, tvrdeći da je u periodu koji se navodi u optužnici bio u Njemačkoj. Da bi to dokazali, iskaz je dalo 14 svjedoka.
Marija Tunde-Benković je izjavila da ju je Baotić silovao.
“Izvadio je kaiš i rekao da se skinem. Mato Baotić mi je tada skinuo hlače i donji veš. Uhvatio me za kosu i gurnuo glavu do poda. Držao me tako sve vrijeme. Vincetić je došao iza mene… i dok me je Mato držao, Vincetić me silovao. Onda su se mijenjali. Vincetić mi je držao glavu, a Mato me silovao”, kazala je svjedokinja.
Protiv Pere Vincetića je Tužilaštvo BiH 2010. godine podiglo optužnicu za zločine počinjene u Orašju, ali je on nedostupan istražnim organima u BiH.
Tužilaštvo smatra da je oštećena Tunde-Benković o svim dešavanjima koja su navedena u optužnici ispričala jasno i na koncizan način, te da su njen iskaz potkrijepili drugi svjedoci.
Odbrana smatra da je iskaz Tunde-Benković nepouzdan i nadopunjavan jer se mijenjao tokom više svjedočenja. Podsjetili su na iskaz Peje Delića, koji je rekao da je Tunde-Benković ranije govorila da su je silovali Pera Vincetić i izvjesni Mato Živković, a ne optuženi Mato Baotić.
Svjedokinja Tunde-Benković je kazala da su je nakon silovanja Vincetić i Baotić odvezli na granicu s Mađarskom. Prije graničnog prelaza, Vincetić joj je zaprijetio da “nikada više ne pomisli da pređe granicu i dođe u Orašje”.
“Rekao mi je i da nađem drugog muža, jer će moj Marko plivati u Savi”, objasnila je svjedokinja, te dodala da je mjesec dana po dolasku u Mađarsku saznala da je trudna i onda je otišla da abortira.
Muž oštećene Marko Benković je kazao da mu je supruga ispričala da je silovana i da je ostala trudna.
“Da vam sad pošteno kažem: Ja od tog dana ženu nemam”, rekao je Benković.
Odbrana se tokom suđenja više puta osvrtala na restoran koji je bio u vlasništvu Marije i Marka Benkovića. Prema Odbrani, taj restoran je bio “striptiz klub” u koji su dolazila “lica sumnjivog morala”.
Zaštićena svjedokinja S-5 je kazala da su je tokom zatočenja svaku noć izvodili i silovali optuženi Baotić i drugi pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
“Baotić me svaku noć izvodio i vodio u ostavu. Silovao me… Kad naredi da se skinem, nema tu rasprave”, rekla je svjedokinja.
Svjedokinja S-4 je tokom suđenja također ispričala da je u školi u Donjoj Mahali silovana više puta, dok joj je muž bio u prostoriji pored. Po izlasku iz zatočeništva, kako je kazala, muž ju je ostavio jer se nije mogao nositi sa činjenicom da je silovana.
U školi u Donjoj Mahali, Jovan Cvijanović je bio zatočen sa, kako je rekao, “grupom zatvorenika za udaranje”. Kako je posvjedočio, prvi put su ga 13. juna 1992. pretukli “Pera Konj”, osoba po nadimku Ćorak i Mato Baotić.
Pero Božić je također kazao da ga je pretukao Mato Baotić. Odbrana smatra da je iskaz Božića nejasan jer se nije mogao sjetiti kako je tučen, niti ko se nalazi u prostoriji.
Svjedok S-2 se prisjetio kako je zajedno sa još nekim civilima 2. maja 1992. zatovoren u šupu u Donjoj Mahali.
“Soba je bila prazna, bio je samo veliki sto na kojem je bila oprema za udaranje, bejzbol palice itd.”, ispričao je S-2 te dodao da ga je lično udarao Mato Baotić.
Advokatica Nedžla Šehić je za tri oštećene postavila imovinskopravne zahtjeve zbog pretrpljene duševne boli i umanjenja životne sposobnosti.
Za Tunde-Benković je zatraženo 30.000 maraka obeštećenja, za S-4 45.000, a za svjedokinju S-5 25.000 maraka.