Analiza – Dragoja Zmijanjac: Plaćeno ubistvo ili zamjena identiteta

Za dokazivanje ovih navoda Tužilaštvo BiH je saslušalo sedam svjedoka i dva vještaka. S druge strane, Odbrana je isticala da Zmijanjac nije ubio Dedića i prijetio članovima njegove porodice u julu 1992. godine, pojasnivši da se radi o zamjeni identiteta.

Da bi to dokazala, Odbrana je saslušala dva svjedoka, a i optuženi Zmijanjac je svjedočio u svoju korist. U toku suđenja, a na inicijativu Odbrane, obavljani su i pregovori s Tužilaštvom BiH o priznanju krivice. Međutim, pregovori su prekinuti i nije došlo do sporazuma.

Sin ubijenog, Halid Dedić, kazao je da je u julu 1992. godine od komšinice čuo da je optuženi Zmijanjac ubio njegovog oca. Dodao je kako je kasnije čuo da je optuženi htio ubiti i njega.

Kao razlog zašto je Zmijanjac ubio njegovog oca, a njega htio ubiti, Dedić je naveo da je saznao da je izvjesni Mile Lakić dao optuženom 600 maraka vjerovatno jer je svjedokov brat Mustafa “jednom prilikom Lakiću opalio šamar”. Pošto njega nije uspio ubiti, optuženi je, rekao je svjedok Halid Dedić, morao vratiti Lakiću 300 maraka.

Odbrana se pozvala na raniji iskaz Halida Dedića i kazala da postoje razlike između iskaza, ističući da je svjedok prethodno izjavio da je vidio Zmijanjca kako mu odvodi oca i zatim čuo pucnjeve.

“Postoje bitne razlike u iskazima ovog svjedoka. U ranijem iskazu kaže da je živio u istoj kući s roditeljima, a na suđenju je rekao da nije živio u istoj kući, te da su ga komšije obavijestile o smrti oca, a ne da je on to neposredno čuo”, navela je Odbrana.

Očevici prepoznali optuženog

Dvije svjedokinje Tužilaštva BiH – majka i kćerka, Dijana Brkić i Emira Žerić – posvjedočile su da su lično vidjele kako optuženi Zmijanjac ubija Halila Dedića.

Brkić je kazala da je u ljeto 1992. godine na ulici vidjela Zmijanjca kako ispituje gdje se nalazi Halil Dedić. Kada su mu komšije rekli da je u kući, optuženi je, tvrdi Brkić, ušao u dvorište.

“Kada sam se okrenula, vidjela sam da izvodi Halila iz dvorišta. Zmijanjac mu je pucao u leđa i Halil je pao. Pucao je iz puške više puta. Sjećam se da mu je s leđa pucao između plećki i Halil je pao na koljena. Pucao mu je u glavu i on je pao”, ispričala je Brkić.

Emira Žerić je potvrdila da je bila s majkom kada je Dedić ubijen.

“Izveo ga je iz kuće i ubio ga ispred nas, s leđa. Zmijanjac je bio u vojničkoj uniformi. Imao je automatsku pušku (…) Pucao mu je u glavu i leđa, i Halil je pao na cestu, udario glavom od beton i krv je tekla prema kanalizaciji”, opisala je Žerić, koja je tada imala 11 godina.

Svjedok Ismet Dedić je kazao da su mu rođaci Halid i Mustafa Dedić ispričali da im je Zmijanjac ubio oca, ali da mu takvo nešto ne liči na optuženog.

“Ne vjerujem u te priče”, rekao je Ismet Dedić i dodao da je optuženi oženjen Bošnjakinjom.

Svjedok Stevo Grahovac je naveo da je jednom prilikom sreo Halida Dedića, koji mu je ispričao da mu je “Dragoja Zmijanjac dolazio pred kuću i da je morao pobjeći od njega”.

“Rekao mi je i da mu je otac ubijen, ali nije mi rekao ko ga je ubio”, kazao je Grahovac.

Tužilaštvo BiH je kao svjedoka saslušalo i specijalistu sudske medicine Nermina Sarajlića, koji je kazao da je nakon pronalaska ostataka tijela u jednoj od grobnica u Prijedoru utvrdio da se 99 posto radi o Halilu Dediću.

Vještak sudske medicine Rifet Kešetović je utvrdio da je uzrok smrti Dedića strijelna ozljeda.

“Prema opisu nalaza, moguće je naći povrede nastale za života. Oštećeni je zadobio najmanje četiri strijelne ozljede. Iz svega ovoga prihvatam da se za uzrok smrti može prihvatiti strijelna ozljeda grudnog koša”, rekao je Kešetović.

Rođak teške i nagle naravi

Svjedočeći u svoju korist, optuženi Zmijanjac je kazao da je bio na poslu kada je čuo da je Halil Dedić ubijen i odlučio je to reći njegovom sinu Halidu Dediću, jer su se poznavali.

“Kada sam došao pred kuću gdje je Halid živio, zvao sam ga na kafu kako bih mu to rekao. On je pobjegao, mislio je valjda da ću mu nešto uraditi. Poslije sam tek čuo da mene spominju da sam ja ubio Halila”, izjavio je Zmijanjac.

Optuženi je kazao kako smatra da mu je optužbe za ubistvo Dedića “namjestila srpska policija iz Prijedora”, s kojom je, kako je rekao, imao problem jer mu je žena Bošnjakinja.

“Ja mogu pričati ko je to uradio i kako… Moj rođak Dragan Zmijanjac je bio u vojsci. Taj čovjek je ličio 99 posto na mene”, kazao je optuženi.

Svjedokinja Odbrane Mira Sikirica je ispričala da je poznavala preminulog rođaka optuženog Dragana Zmijanjca, “koji je bio pijanica, teške i nagle naravi”, te da je jednom prilikom porazgovarala s njim kada je trebao dobiti otkaz.

“Tada mi je rekao da je ubio nekog čovjeka na Dubičkoj cesti”, izjavila je Sikirica.

Irfan Kučuković je ispričao da je nakon rata imao problema s Draganom Zmijanjcem.

“Jednom prilikom u kafani, prije nekih osam godina, rekao mi je: ‘Dobro ste se vi muslimani u Republici Srpskoj snašli’, i istjerivao me. Ja nisam htio izaći pa mi je počeo prijetiti kako je on ubio nekog muslimana na Dubičkoj cesti za vrijeme rata”, kazao je Kučuković.

U završnoj riječi, Tužilaštvo BiH je zatražilo da Zmijanjac bude proglašen krivim, istaknuvši da su svjedoci Optužbe bili jasni i precizni, dok je Odbrana rekla da nije izneseno dovoljno dokaza na osnovu kojih bi se donijela osuđujuća presuda.

Suđenje Zmijanjcu, koji se brani sa slobode, počelo je u martu ove godine.