Analiza – Pero Radišić: Štitio ili maltretirao

Tokom godinu i deset mjeseci suđenja, Tužilaštvo BiH je pokušalo dokazati da je Radišić, kao komandir radnog voda Teslićke brigade VRS-a, učestvovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju, prisiljavanju na rad i nečovječnom postupanju prema civilima bošnjačke nacionalnosti.

Odvođenjem na prisilne radove na borbenoj liniji je ubijeno najmanje šest ljudi, a veći broj je ranjen. Da bi dokazali Radišićevu odgovornost, svjedočilo je 12 osoba, pročitana su tri iskaza i jedan vještak je iznio nalaz i mišljenje.

S druge strane, Odbrana je pokušala dokazati da je njihov branjenik bio običan vojnik koji je vodio ljude na obavljanje radova. Da bi dokazali ovu tvrdnju, svjedočilo je osam svjedoka.

Svjedokinja R-1 je kazala da je Radišić u zimu 1994. godine tražio njenog muža dok je sa svekrom bila odvedena u “džamijsku kuću”.

“Đambo je ustao i prislonio mi nož na vrat i rekao: ‘Ili ćeš reći gdje ti je muž ili ću te zaklati.’ Taj momak koji je bio s Radišićem molio je da to ne radi”, izjavila je svjedokinja, istaknuvši da je Radišić prijetio da će joj odrezati prst, a da je njenog svekra udario.

Amir Sadiković je posvjedočio da ga je Radišić više puta vodio na radnu obavezu, te ga je tražio kod kuće kada je pobjegao. Na jednoj od radnih obaveza svjedok je, kako je kazao, ranjen u lijevu nogu.

“Mislim da mi je Pero Radišić rekao da se skinem. Bio je snijeg do koljena. Mislim, ali nisam 100 posto siguran, da je on natjerao Zulfu Memića i mene da se udaramo”, ispričao je svjedok, koji je dodao kako je potom ranjen, ali da ne zna da li je Radišić pucao.

Sabahudin Huskić je naveo da ga Radišić nije tukao, ali da je bilo maltretiranja po nacionalnoj osnovi. Dodao je da se krio po kućama jer se nije htio vratiti u radni vod kod Radišića.

“Otac je odveden na liniju da bih se ja vratio u radni vod. Otac se drugi dan vratio sav modar, pretučen… On mi je rekao da ga je Pero Radišić tukao”, ispričao je Huskić.

Svjedok Murat Kurtović je kazao da ga je Radišić 1994. godine pitao zašto ne dolazi na radnu obavezu, a kad mu je odgovorio da je bolestan, Radišić ga je počeo maltretirati. Kako je naveo, nogama ga je tukao i tjerao da klečeći hoda.

Kurtović je rekao da ga je Radišić udario automatom i rasjekao mu glavu, pa je pucao za njim dok je bježao.

Muhidin Zukić i Faludin Sadiković su izjavili da ih je Radišić vodio na prinudne radove, ali da ih nije maltretirao. Prema Zukiću, bilo je ljudi koji su poginuli na liniji tokom kopanja rovova.

“Nemam mu riječi reći, nikada mi ružnu riječ nije rekao, udario. Ali čuo sam da prema drugima nije bio dobar”, kazao je svjedok Sadiković.

Svjedok Kemal Bajrić je rekao da optuženog ne poznaje, ali da je čuo da je terorizirao ljude, dok je R-8 posvjedočila da je Radišić verbalno maltretirao njenog supruga, ali da ga nije tukao.

“Pero Radišić je bio u šarenoj uniformi, s puškom… Moj muž ga je molio da ga oslobodi obaveze jer je bolestan. Nakon što ga je oslobodio, poslije je ponovno došao i odveo ga da siječe drva, a poslije da kopa rovove… Nakon mjesec dana je poginuo. Pogodio ga je snajper, pola glave nije imao”, ispričala je R-8.

Svjedok R-7 je naveo da je Radišića prvi put vidio kada je došao u njegovo selo u uniformi i naoružan. Prema njegovim riječima, optuženi Radišić je njegovu majku i brata tukao i maltretirao.

“Odvedu ljude, kopaju rovove, zemunice prave. Đango je dolazio na stadion ‘Partizan’, tražio ljude samo iz sela Rankovići. Prema mom bratu se loše odnosio, tukao ga i mučio. Moju majku je vodio, šamarao je i pitao gdje su joj sinovi”, svjedočio je R-7.

Nikola Jerinić, koji je bio komandir Treće pješadijske čete Teslićke brigade VRS-a, izjavio je da je Radišić bio obični vojnik koji je čuvao liniju razgraničenja. Ove navode je potvrdio i svjedok Mile Radešić kazavši da optuženi nikada nije bio komandir.

“Nikada nisam čuo da je nekoga maltretirao i tukao. Poznajem njegovu djecu. Što se mene tiče, nikada nisam imao problema s njim”, naveo je Jerinić.

Zaštićeni svjedok S-2 je upoznao optuženog prilikom vođenja na radnu obavezu. Dodao je da mu nije poznato je li on nekoga maltretirao. Svjedok S-1 je izjavio da je Radišić bio komandir radnog voda i da je njegov zadatak bio da civile iz radnog voda čuva od maltretiranja.

“On je bio s nama, komandovao šta ćemo raditi. Ako je bilo kakvih problema, on nas zaštiti. Pero je bio obezbjeđenje naše, naš zaštitnik”, ispričao je S-2.

Bogoljub Mišić je izjavio da je Radišić ponekad imao obavezu da vodi radni vod na liniju i da nikada nije primijetio da je preduzimao represivne mjere prema ljudima koje je vodio.

Tužilac Milorad Barašin je rekao da izvedeni dokazi upućuju na zaključak da je Radišić odgovoran za ta djela, zatraživši od Sudskog vijeća da ga osudi za zločin potiv civilnog stanovništva.

Radišićeva braniteljica Vesna Tupajić-Škiljević je kazala da iz provedenih dokaza nedvosmisleno proizlazi da je optuženi bio obični vojnik VRS-a i da nije imao ingerencije za raspored radnog voda i izvršenje zadataka. Zbog toga, smatra ona, treba biti oslobođen po svim tačkama optužnice.