Analiza – Jovanović i ostali: Rafali i vatra u selima oko Čajniča

Tužilaštvo BiH za ovaj zločin tereti Stevu, Milosava, Marijana i Slavka Jovanovića, nekadašnje pripadnike Treće podrinjske pješadijske brigade VRS-a.

Da bi dokazali ubistva šest civila, od kojih dvoje djece što su bila zaključana u kući koja je zapaljena, Tužilaštvo BiH je pozvalo 13 svjedoka, a neki od njih su bliži srodnici ubijenih. Tužilac Edin Muratbegović smatra da sva četvorica optuženih trebaju biti proglašeni krivim i kažnjeni.

S druge strane, Odbrane optuženih smatraju da je riječ o montiranom procesu, pojasnivši da su svjedoci imali samo posredna saznanja. Da bi to dokazali, četvorica optuženih su svjedočili u svoju korist te su pozvali još devet svjedoka.

Prema optužnici Tužilaštva BiH, Milosav, Marijan, Slavko i Stevo su 4. juna 1992. u selu Bučkovići ubili Aišu Popović, koja je imala 86 godina, i potom zapalili njenu kuću.

Nurija Makota je kazao da mu je majka Aiša Popović ubijena 4. juna, a od komšije Petra Pljevačića je saznao da su je ubili Jovanovići – Stevo, Mladen, Milosav, Marijan, Slavko i Goran.

“Rekao je da su joj naredili da sjedne na sećiju. Onda se zapucalo, zarafalalo, on je uši začepio. Kada su se njih šestorica izmakla, on je kroz vrata vidio moju majku pokraj sećije, leži skupljena. Potom su zapalili staru pa novu kuću”, pojasnio je svjedok.

Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH, J-1 je kazao da je, nakon informacija koje je dobio od Petra Pljevačića, u kući Aiše Popović pronađeno nekoliko izgorenih koščica, koje su predane u Institut za nestale osobe.

Nekoliko dana kasnije, svjedok je, kako je naveo, prisustvovao ekshumaciji u selu.

Ibrahim Popović je rekao da je poznavao Aišu Popović te da je od njenog sina čuo da su je ubili Jovanovići.

Raspitivanje po selima

Prema optužnici Tužilaštva BiH, u julu 1992. godine Milosav, Marijan i Slavko su iz vatrenog oružja ubili dva civila, jednog udarcima u grudni koš, dok su dvoje djece zaključali u kući, koja je bila zapaljena.

Mevludin Medošević je posvjedočio da je s porodicom bio u štali u junu 1992. godine, i čekali su da padne mrak kako bi napustili selo. Međutim, kazao je svjedok, došli su Jovanovići i zarobili ih.

Prema njegovim riječima, sestrinu djecu su zaključali u kuću, dok su njega, majku, oca i sestru odveli prema Omerovim njivama. Svjedok je uspio pobjeći, dok su ostali pobijeni.

“Mnogo sam se raspitivao po selima. Rekli su mi: ‘Ko vas je uhapsio, to je i uradio…’ Govorili su da su djecu zapalili u kući, a roditelje pobili”, kazao je Medošević, ne mogavši precizirati ko je djecu zaključao u kuću.

Prvo je rekao “Slavko i Marijan”, potom “Mladen i Slavko”, a na kraju “Mladen i Marijan”.

O stradanju djece i ubistvu roditelja i sestre, svjedoci Safeta i Rudo Bavčić su saznali od Mevludina Medoševića. Safeta je kazala da im je Mevludin prenio saznanja od komšije, koji im je rekao i gdje su zakopana tijela roditelja i sestre.

Ibrahim Popović je kazao da je sreo Medoševića, koji je bio sav krvav i sa posjekotinama. Tada mu je rekao da su ga “ubili” komšije Jovanovići.

Vještak Zdenko Cihlarž je kazao da je na osnovu oštećenja posmrtnih ostataka Kimete Medošević zaključio da je imala “strijelno” povređivanje glave i ruke. Kad su u pitanju Dževla i Ahmet Medošević te Aiša Popović, Cihlarž je izjavio da na osnovu stanja posmrtnih ostataka nije mogao sa sigurnošću biti utvrđen uzrok smrti.

Alibi optuženih

Svjedočeći u svoju korist, četvorica optuženih su ispričali da su u vrijeme zločina u čajničkim selima bili na drugim lokacijama.

Stevo Jovanović je naveo da je bio na radnoj obavezi u preduzeću “Stakorina”. Dodao je da ne poznaje Aišu Popović, kao ni okolnosti pod kojim je stradala porodica Medošević.

Milosav, Marijan i Slavko Jovanović su izjavili da su tih dana bili na koti Medena glavica i, igrajući karte sa Vasilijem Vrećom, vidjeli su plamen u selu Medoševići.

“Nismo znali šta gori, da li kuća, da li sijeno. Kada smo došli kući, saznali smo da je izgorjela kuća Ahmeta Medoševića. Tu noć je izgorjela i kuća Vasilija Vreće, ali je to niže u selu, pa nismo vidjeli”, rekao je Slavko Jovanović.

Marijan i Slavko su naveli da nisu poznavali Aišu Popović, te da su za stradanje porodice Medošević čuli tek kada su uhapšeni.

Svjedok Vasilije Vrećo potvrdio je svjedočenja optuženih, kazavši da je kao sanitetlija raspoređen na liniji, gdje su u bajti do njegove bili Slavko, Marijan i Milosav Jovanović. On je rekao da je igrao karte s trojicom optuženih kada su vidjeli neki plamen. Milan Ćevriz također je kazao da je s optuženim “igrao karte u bajti na liniji” kada su vidjeli plamen u Medoševićima.

Smail Pirija je rekao da optužene Jovanoviće poznaje čitav život i nikada ništa loše nije čuo o njima.

Suđenje Jovanovićima počelo je u januaru prošle godine. Prvostepenu presudu četvorica optuženih dočekat će na slobodi.