Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Refik Pehlić je kazao da ga je pred novu 1994. godinu odveo izvjesni Suljo Karajić u kuću, gdje ga je tukao dok mu krv nije potekla. Nakon toga ga je, kako je naveo, Karajić autom odvezao u hotel “Radoč” u Bužimu.

Tu su ga dočekala dva vojnika, koja su ga svela niz stepenice i odvela izvjesnom Medici, koji je, kako je svjedok izjavio, bio upravnik zatvora. Poslije popisivanja izveden je iza ćoška hotela, gdje su ga dočekala dvojica policajaca i teško pretukla.

“Unijeli su me u zatvor. Kad sam došao svijesti, vidio sam dosta ljudi. Bila je prostorija 20 kvadrata, nas 142 zatvorenika i jedna žena. Ona je zarobljena kao medicinska sestra. Bila je tu oko dva mjeseca i nestala je. Jedno vrijeme su je izvodili napolje, ne znam gdje”, ispričao je svjedok.

Od čuvara koji su bili u hotelu, svjedok se sjetio Vahida Bajraktarevića, Hasana sa Radoča, zatim je spomenuo osobu koja je imala flaster na oku, te Zijada Nanića. Za njih je rekao da su se prema nekom bolje ponašali, a prema nekome gore.

“Pamtim jednu noć kad su me izveli van njih četvorica. To je bilo u martu 1995. godine. Vahida sam prepoznao tu noć, a ove druge nisam jer je noć bila. Tukli su me pendrecima, svačim, od palete nešto, metlom… Došao jedan s leđa i udario me u glavu. Tu sam se onesvijestio. Ne znam koliko su me tukli. Bio sam u šoku, jedanaest dana sam se budio”, opisao je Pehlić.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je kazao da Nanić nije bio prisutan kada je tučen te noći u martu 1995., ali da je svih ostalih bio.

Prema izjavi iz istrage koju je dao 2014. godine, svjedok Pehlić je spomenuo i da ga je osoba Bapić te prilike tukla. Svjedok je ostao kod te izjave, ali je prilikom ispitivanja Sudskog vijeća rekao da nije siguran.

Zijadu Naniću, Esadu Kudeliću, Vahidu Bajraktareviću, Senadu Salkiću, Hasanu Mustafiću, Nedžadu Bapiću te Samiru i Huseinu Isakoviću na teret je stavljeno da su od novembra 1994. do augusta 1995. godine nečovječno postupali prema ratnim zarobljenicima i civilima koji su bili zatočeni u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu.

U optužnici se navodi da je Nanić bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Kudelić komandir voda Vojne policije u komandi 505. bužimske brigade, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.

Tužiteljica Vedrana Mijović je pitala svjedoka za Sulju Latića i Seada Purića, za koje je on kazao da su u zatvoru umrli usljed zadobijenih povreda.

Svjedok je u hotelu bio zatvoren tri mjeseca, a poslije su ga prebacili u podrumske prostorije Stanice policije.

Suđenje se nastavlja 14. novembra.

 

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao