Branitelj Emir Suljagić je rekao da nije van svake razumne sumnje dokazano ni da je Mujčinović učestvovao u odvođenju privedenih u školu u Stuparima, a nakon toga u stanove prosvjetnih radnika.
Prema Suljagiću, nelogičan je i nepravilno utvrđen navod u optužnici da je Mujčinović, u svojstvu komandira Stanice policije Kladanj, u periodu od maja 1992. do jula 1993. godine naređivao, činio ili pomagao protupravno zatvaranje civila, jer je na tu funkciju stupio tek 1. juna 1992. godine.
“Ako je od 1. juna počeo obnašati dužnost, onda samo od tog datuma može snositi odgovornost, nikako prije toga”, kazao je branitelj i dodao da je većina svjedoka izjavila da su u Stupare stigli prije juna.
Među svjedocima čiji su iskazi, prema mišljenju Odbrane, pobili navode Tužilaštva nalazi se i Mirče Martinović, koji je ispričao da je s porodicom sam došao u Stupare i tražio zaštitu, te da se sve to desilo 28. maja 1992. godine. Sličan iskaz imao je i Mladen Mijatović, koji je također rekao da je sam došao u Stupare i da nije bilo nikakvog privođenja.
Odbrana je podsjetila i na iskaz Ilije Jurića, koji je izjavio da je, po samostalnom dolasku njega i oko 30 mještana u školu u Stuparima, on lično zatražio od optuženih Safeta Mujčinovića i Zijada Hamzića da se stanovništvo smjesti u stanove prosvjetnih radnika. Time se, kako je istakao branitelj, dokazuje da Mujčinović nije vršio nasilna zatvaranja.
Suljagić je kazao da su gotovo svi svjedoci, osim Dobrivoja Juričića, rekli da prije juna 1992. godine nisu vidjeli Mujčinovića među vojnicima koji su obavještavali stanovništvo da zbog svoje sigurnosti moraju otići u Stupare.
Odbrana smatra da iskaz Juričića ne može biti krajnje vjerodostojan jer je imao i drugih odstupanja od ostalih svjedoka.
Također, Odbrana smatra da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati da je Mujčinović “branio redovnu ishranu stanovništva u Stuparima”, jer su sami svjedoci govorili da im je hrana bila dostupna.
Odbrana je navela da je stanovništvo u Stuparima okupljeno i smješteno po naredbi Ratnog predsjedništva u Kladnju i da je stoga Mujčinović, kao neko ko ima više nadređenih iznad sebe, postupao isključivo po naredbi.
Safetu Mujčinoviću se za zločine počinjene na području Kladnja sudi s Ramizom Halilovićem, Zijadom Hamzićem, Osmanom Gogićem, Selmanom Busnovom, Nusretom Muhićem i Nedžadom Hodžićem, nekadašnjim pripadnicima civilne i vojne policije te TO-a.
Oni su optuženi za nezakonito zatvaranje srpskih civila u Stuparima, kao i za premlaćivanje i nečovječno postupanje.
Kada su u pitanju događaji u mjestu Lupoglave – gdje je, prema optužnici, stanovništvu oduzeto oružje i gdje su neki civili maltretirani – Odbrana smatra da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati ništa u vezi sa Safetom Mujčinovićem osim da je bio “puki posmatrač”.
Tako je Odbrana izdvojila iskaze svjedoka koji su naveli da je u Lupoglavama glavni zapravo bio optuženi Zijad Hamzić, a ne Mujčinović, iz čega se, prema mišljenju Odbrane, jasno vidi da Mujčinović nije izdavao nikakva naređenja u tom selu.
Nastavak iznošenja završnih riječi zakazan je za 18. novembar.
