Muhamed Veljačić je rekao da je 16. novembra 1994. godine, kao pripadnik Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NO APZB), zarobljen na području Trešnjeve glave (općina Velika Kladuša), poslije čega je zajedno sa saborcima odveden u mjesto Mekanovići, odakle su autobusom prebačeni u hotel “Radoč” u Bužimu.
Prema njegovom svjedočenju, odmah iza ponoći izvedeni su ispred i postrojeni u dvije vrste. S lijeve strane su se nalazili vojni policajci, koji su izvodili jednog po jednog zarobljenika i tukli ih.
“Ne znam ko je mene udarao. Prvi i zadnji put sam ga vidio. Imao je zelenu traku oko glave. Po završetku smo vraćeni u ćeliju (…) U zatvoru sam bio još dva dana i onda smo nas 30 izvedeni, postrojeni, potrpani u kamion i odvedeni na kopanje rovova”, ispričao je svjedok.
On je također kazao da je ispred ćelije, s desne strane, bio nacrtan konj u prirodnoj veličini i nekoliko zatvorenika je bilo natjerano da zajaše tog konja.
Nakon što se vratio s kopanja rovova, svjedok je doživio još nekoliko tuča. Početkom februara 1995. godine pretučen je posljednji put.
“Tada je došlo do veće tučnjave (…) Tada sam bio bijen od strane Hasana Mustafića. Udarao me je rukama, nogama, palicama… Ja sam bio na rukama i nogama i onda me je tukao palicom po leđima i nogama. Deset dana sam iskašljavao krv iz pluća. Mustafića sam viđao u zatvoru, ali ne često. Za njegovo ime sam saznao u zatvoru, on je bio najstariji vojni policajac”, prisjetio se svjedok Veljačić.
Skupa sa Zijadom Nanićem, Esadom Kudelićem, Vahidom Bajraktarevićem, Senadom Salkićem, Nedžadom Bapićem te Samirom i Huseinom Isakovićem, Mustafiću se sudi za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima i civilima koji su bili zatočeni u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu.
U optužnici se navodi da je Nanić bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH (ABiH), Kudelić komandir voda Vojne policije u komandi 505. bužimske brigade, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.
Na ovom ročištu je iskaz dao i zaštićeni svjedok S-4, kojeg su pripadnici ABiH zarobili 25. decembra 1994. godine, kada je odveden u kafić u selu Hajrat. Nakon nekoliko sati prebačen je u hotel u Bužimu.
“Ja sam dobio batine od nekog vojnog policajca. Dva do tri puta me rukom udario u arkadu. Tek poslije sam saznao ime tog policajca. Bio je nizak, plavkast, duge kose… Poslije su ga zvali Salkić”, rekao je svjedok.
S-4 je kazao da je jedne prilike sa zatvorenicima izveden ispred hotela. Među policajcima je prepoznao Salkića i Vahida. Vojni policajci su odlučili, kako je ispričao, da neko od zatvorenika mora imati spolni odnos sa osobom A.M., i tada se jedan od dobrovoljaca javio.
“Mi smo napravili obruč oko poljskog kreveta ispred zatvora. Ja sam bio u trećem obruču. Slabo sam vidio. Ona se skinula, bila je gola, i on je legao na nju. Nisam vidio detalje (…) Tu noć su oni tražili od S-1 da ima spolni odnos sa A.M., ali on nije smio”, izjavio je svjedok.
Suđenje će se nastaviti 17. oktobra.
