Dragan Nešković, nekadašnji službenik policije u Bratuncu, koji je vodio evidenciju o materijalno – tehničkim sredstvima, kazao je da je jednog od tih dana kada su Bošnjaci bili skupljeni u Potočarima otišao do njih kako bi pomogao dvojici, ali i zbog radoznalosti. Pojasnio je da je pitao Tešića da ide, a on mu je odgovorio da će i on ići jer ima nekih rođaka. Svjedok je kazao da je zajedno sa Tešićem otišao u Potočare službenim vozilom.
U Potočarima, svjedok je kazao da je vidio puno naroda – civila iz Srebrenice i vojnu policiju ispred njih.
“Policije nisam vidio, niti iz moje stanice, niti iz drugih”, kazao je svjedok, dodavši da se s Tešićem u Potočarima zadržao desetak minuta i onda se vratio u Bratunac u stanicu policije.
Tešić, zamjenik komandira, kako je kazao svjedok, ostao je u Potočarima. Na upit Odbrane, svjedok je odgovorio da misli da je otišao po Tešića u Potočare kada je trebao.
Uz Branimira Tešića, za genocid u Srebrenici optuženi su Miodrag Josipović, Dragomir Vasić, Danilo Zoljić i Radomir Pantić.
Prema optužnici, Josipović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), a Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu. Vasić je, kako je navedeno, bio komandant štaba policijskih snaga iz Zvornika i načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik, Zoljić komandant posebnih jedinica CJB-a, a Pantić komandir Prve čete posebnih jedinica policije.
Prema riječima svjedoka, civili iz Srebrenice su ulazili u autobuse u kojima je bila vojna policija i čuo je da idu u Kladanj.
Na pitanje da li su autobusi zadržavani u Bratuncu, svjedok je potvrdio da je čuo ulične priče da su bili u Omladinskoj ulici. Svjedok je kazao da je čuo da su autobusi kasnije otišli ali da ne zna kakva im je bila daljnja sudbina.
Nakon što mu je pročitana izjava iz istrage iz 2008. godine, svjedok je potvrdio da je tačno da se pričalo da su neki ljudi ubijeni kod škole i igrališta.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. oktobar.
