Glogovcu četiri godine zatvora
Glogovac je po tri tačke optužnice proglašen krivim da je, kao pripadnik Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS), od juna do kraja avgusta 1992. s drugim vojnicima nanosio tešku fizičku i psihičku bol civilima zatvorenim u podrumu Lovačkog doma “Franjo Herljević” u Kamenici.
“Tačno je da su iskazi svjedoka Optužbe u nekim segmentima različiti, ali ne u bitnim elementima da bi doveli u sumnju krivičnu odgovornost optuženog”, kazao je predsjedavajući Sudskog vijeća Halil Lagumdžija.
Vijeće je zaključilo da je Glogovac 3. jula 1992. s još dva vojnika tukao po svim dijelovima tijela Ahmedina i Zuhdiju Memčića u domu “Franjo Herljević” u Kamenici.
Proglašen je krivim da od 3. jula do 16. avgusta 1992. namjerno nanosio fizičku bol Memčićima, tjerajući ih i da rade sklekove.
Vijeće je poklonilo vjeru iskazima braće Memčić, koji su naveli da ih je optuženi u tom periodu tukao na specifičan način – sa obje ruke po ušima, od čega su gubili sluh, a i danas osjećaju posljedice.
Glogovac je proglašen krivim i za premlaćivanje Besira Softića, Sedina Lužića i Mehmeda Hodžića 21. jula 1992.
Osim oštećenima, Vijeće je poklonilo vjeru i svjedocima Tužilaštva – bivšim pripadnicima VRS-a i saborcima Glogovca, koji, kako je rekao Lagumdžija, nisu imali motiva da neosnovano terete optuženog.
“Tako su svjedoci Momičević Riste i Trifunović Radenko potvrdili postojanje zatvora u domu u Kamenici, dok je Ubiparipović Nedjeljko kazao da je vidio premlaćivanje pritvorenika od strane vojnika i da se pričalo da je i Dragan Glogovac učestvovao u tome”, naveo je Lagumdžija.
On je dodao da Vijeće nije moglo povjerovati iskazu optuženog i njegovih svjedoka “koji su se sjećali sitnica u vezi sa optuženim, ali ne i ko je bio komandni kadar u jedinicama u kojima su bili”.
Lagumdžija je napomenuo da Vijeće međutim nije moglo zaključiti da su Besir Softić i Sedin Lužić ratni zarobljenici, kako je navelo Tužilaštvo u optužnici, jer su svjedočeći pred Sudom BiH njih dvojica potvrdili status civila u momentu zarobljavanja.
Vijeće je prilikom odmjeravanja kazne u obzir uzelo olakšavajuće okolnosti i izreklo kaznu ispod propisanog minimuma, smatrajući da će se njom postići svrha kažnjavanja.
Na ovu presudu dozvoljena je žalba.
