Perišić i Zoranović: Vidjela kako tijela padaju

Bisera Dragaš je imala 15 godina kada je 19. juna 1992. počelo granatiranje i pucnjava u Rogatici. Taj dan se s porodicom i komšijama sakrila u kući Murisa Karagića. Nakon izvjesnog vremena, kako je rekla, došao je muškarac i kazao da srpska vojska dolazi u naselje i da moraju bježati.

U tom trenutku se u kući osjetio dim, jer su vojnici već bili došli i ubacili dimne bombe. Prema njenom svjedočenju, tada je nastala vriska, galama i strah. Naoružani vojnici su im naredili da izađu u dvorište te razdvojili žene i djecu od muškaraca.

“Nama su rekli da idemo niz ulicu do zgrada, prema školi. Cijelo vrijeme nas prate vojnici. Muškarci su ostali i naredili su im da se okrenu prema zidu kuće. Bilo je otprilike deset muškaraca. Dok idemo prema zgradi, čujemo pucnjeve. Nama su naredili da pognemo glave, a ja, k'o dijete, okrenula sam se i vidjela tijela tih muškaraca kako padaju”, prisjetila se ona.

Nakon toga, ženama i djeci je naređeno da legnu na travu pored zgrade. Nakon sat vremena vojnici su ih sproveli do Crkvenog doma.

“Taj prvi dan je relativno mirno protekao. Kada je došla noć, oni su dolazili, izvodili žene, maltretirali, bili su pijani, psovali… Žene su upozoravale moju majku da mene sakrije jer sam već bila djevojčica. Oni uđu, ko im se svidi, izaberu. Ujutro bi te žene plakale, neke su imale modrice. One su pričale nama da njih maltretiraju, siluju, tuku, tjerajući ih da kažu gdje su im muževi”, ispričala je svjedokinja.

Od vojnika koji su dolazili, svjedokinja nije nikoga prepoznala. Razmijenjeni su nakon četiri dana.

Božidar Perišić i Vinko Zoranović su optuženi za zločine počinjene na području Rogatice. Prema optužnici, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.

Perišić je optužen da je 19. juna 1992. godine civile bošnjačke nacionalnosti istjerivao iz domova, nakon čega je pojedine od njih fizički i psihički maltretirao i hapsio. Zoranović je optužen da je silovao dvije žene bošnjačke nacionalnosti u prostorijama Crkvenog doma i Srednjoškolskog centra.

Nermin Teskeredžić je u proljeće 1992. godine živio u naselju Gračanica (općina Rogatica). On je rekao da je njegova porodica, nakon granatiranja i poziva na predaju, 19. juna otišla u komšijinu kuću. Nakon što je vidio vojnike, s još 20 ljudi sakrio se u dvorište.

“Ušli smo u baštu koja je bila u šiblju. Čuo sam kada su došli vojnici, galama se čula. Mi smo sageti, ne smijemo gledati, ali čujemo. Kada su ušli u Karagića kuću, rekli su da žene i djeca idu niz ulicu, a muškarci da ostanu. Mi ostajemo tu, vidio sam do pasa uniformisana lica koja bacaju bombe po šiblju”, izjavio je svjedok i dodao da su tada on i njegov brat ranjeni.

Kada je pao mrak, uspjeli su pobjeći.

Svjedok Nedim Teskeredžić je također govorio o dešavanjima 19. juna u naselju Gračanica. Vidio je kako vojnici istjeruju civile i kako gore kuće. Nakon što je pokušao prijeći ulicu, s bratom se sakrio u baštu.

“Mi smo ležali u toj Delvinoj bašči. Među nas je palo nešto, mene je detonacija podigla. Tada sam ostao bez oka, ranjen sam u leđa i nogu (…) Tu smo ostali do večernjih sati i onda smo se počeli izvlačiti prema Pašić-kuli”, prisjetio se svjedok.

Suđenje će se nastaviti 7. oktobra.