Svjedočeći putem videolinka iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Naza Omanović je rekla da je u danima prije “akcije čišćenja” 23. jula 1992. godine, s porodicom i drugim mještanima, spavala po šumama i sklanjala se u podrume te da je noću čula pucnjavu.
Kazala je da je u mahali prije “čišćenja” viđala komšije u civilu, a kasnije uniformisane s crvenim trakama. Omanović je pojasnila da su oni dolazili iznad kuće Šabana Tatarevića i pratili Bošnjake. Dodala je da su dolazili, između ostalih, i izvjesni Mirko Mrđa, Rade Grujčić, Uroš i osoba po nadimku Grom.
Na pitanje Tužilaštva da li poznaje osobe pod nadimcima Lika i Laka, svjedokinja je odgovorila da je čula za njih i da su bili na glasu “kao razbojnici”, te da su bili iz Rasavaca. Prisjetila se da su jedne prilike došli i uzeli traktor.
“Poslije sam saznala da je kod Rade Grujčića taj traktor bio i da je prodan u Sanski Most”, izjavila je Omanović.
Ona je posvjedočila da je vidjela odvođenje Mesuda Horozovića, Hamida Kahterana, Elvedina i Edina Tatarevića, Fuada Burnića, te na koncu i odvođenje svog muža Hasana i djevera Mehmeda. Rekla je da se kod komšija išla raspitati za sudbinu muža i drugih, te da je kod izvjesnog Dušana Grujčića vidjela Radeta kojeg je “sklonila njegova žena”.
Drugog dana svjedokinja je, kako je ispričala, vidjela dim te osjetila smrad iz pravca kuća Bačića, a dan poslije su djeca, dodala je, otišla u pravcu kuće.
“Oni su došli i kažu: ‘Gore je sve pobijeno’”, navela je Omanović, napomenuvši da su joj djeca kazala da su gore vidjeli žene i djecu kako leže pobijeni u dvorištu.
Svjedokinja je ispričala da se u grupi od 15-16 žena i djece krenula predati, te da su proveli nekoliko sati pred “Sidrom” u Zecovima, gdje je bilo puno vojske i gdje su bili maltretirani. Rekla je da je naposljetku došao autobus po njih.
Na kraju svog iskaza je istakla da je posmrtne ostatke muža pronašla u Tomašici, te da je izgubila preko 72 člana porodice.
U unakrsnom ispitivanju svjedokinja je pojasnila da je ubijen i njen djever Hasib, te da je to “vidjela i čula”. Kazala je i da ne zna ime i prezime osobe pod nadimkom Grom.
Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Suđenje će se nastaviti 7. oktobra.
- Grad: Prijedor
- Grad: Zecovi
- Lice: Antonić Zdravko
- Lice: Četić Ljubiša
- Lice: Četić Radovan
- Lice: Gnjatović Rajko
- Lice: Grbić Željko
- Lice: Grujčić Boško
- Lice: Grujčić Rade
- Lice: Grujčić Uroš
- Lice: Milunić Dušan
- Lice: Milunić Zoran
- Lice: Stojnić Radomir
- Lice: Stojnić Zoran
- Lice: Zorić Duško
- Lice: Zorić Ilija
- Predmet: Milunić i drugi
- Sud Bosne i Hercegovine
