BIRN-ova konferencija o ratnim zločinima naglašava važnost regionalne saradnje

Regionalna konferencija o procesuiranju ratnih zločina i regionalnoj saradnji, koju je u četvrtak u Sarajevu organizovala Balkanska istraživačka mreža (BIRN), okupila je tužioce iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, kao i predstavnike OSCE-a, EULEX-a i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY).

Svi prisutni su se složili da je regionalna saradnja među državama i s međunarodnim organizacijama od ključne važnosti, te da predstavlja preduslov za krivično gonjenje ratnih zločina u mnogim prekograničnim slučajevima.

Mirna Buljugić, direktorica ureda BIRN-a u BiH, poželjela je dobrodošlicu gostima, rekavši da je “ovaj skup u Sarajevu važan s obzirom da se veliki broj slučajeva ratnih zločina procesuira u BiH i da ih BIRN prati”.

Gordana Tadić, zamjenica glavnog tužioca u BiH, naglasila je da se u velikom broju slučajeva ratnih zločina osumnjičeni, svjedoci ili žrtve nalaze u drugim državama, što “dodatno komplikuje te slučajeve”, a važnost regionalne saradnje postaje ključna.

“Postoji također problem sa zadovoljavanjem standarda zaštite svjedoka za osobe koje dolaze iz drugih zemalja u situacijama kada jedna država preuzme slučaj od druge”, kazala je ona.

Tadić je pohvalila odličnu saradnju između Tužilaštva u BiH i MKSJ-a.

Lidija Vukčević, specijalna tužiteljica pri Specijalnom tužilaštvu Crne Gore, rekla je da je Crna Gora procesuirala šest slučajeva ratnih zločina počinjenih u toj državi 1990-ih. Također je primijetila da su svi ti slučajevi procesuirani zahvaljujući međusobnim dogovorima tužilaštava.

Zamjenica glavnog državnog odvjetnika Hrvatske Jasmina Dolmagić istakla je da je “regionalna saradnja apsolutno neophodna” u procesuiranju ratnih zločina.

“Na taj je način Hrvatska procesuirala ratne zločine počinjene u Srebrenici od strane bivših pripadnika ‘Škorpiona’ [srpska paravojna jedinica]”, kazala je ona osvrćući se na slučaj u kome je Vrhovni sud Hrvatske u martu izrekao osuđujuću presudu bivšem pripadniku te jedinice Miloradu Momiću.

Ona je pojasnila kako u ovom slučaju Francuska nije htjela svog državljanina Momića izručiti Srbiji, nego samo Hrvatskoj, čije je državljanstvo također posjedovao. Nakon izručenja, Hrvatska ga je procesuirala koristeći dokaze i dokumente pribavljene od srbijanskog tužilaštva.

Dolmagić je također obacila medijske špekulacije da Hrvatska odbija procesuirati veliki broj slučajeva ratnih zločina u kojima su istrage vodile bosanske vlasti.

Kevin Hughes, pravni savjetnik glavnog tužioca MKSJ-a, rekao je da “političke barijere sprečavaju izručenja” u regionu u slučajevima ratnih zločina. Hughes je posebno spomenuo da bi dokumentacija i dokazi koje su utvrdili tužioci i sudovi u regiji trebali biti korišteni “na isti način na koji se dokazi MKSJ-a koriste na sudovima širom regije”.

Tužilac za ratne zločine pri Misiji vladavine prava EU na Kosovu (EULEX) Charles R. Hardaway pohvalio je rad BIRN-a u zemlji, rekavši da je “premašio očekivanja” te da predstavlja “ogromnu pomoć” u radu EULEX-a.

Govoreći o važnosti regionalne saradnje, Hardaway je naglasio “političke prepreke” u procesuiranju slučajeva od strane ministarstava pravde Kosova i Srbije.

“Prema zakonu, ukoliko EULEX treba nešto od srbijanskog ministarstva pravde, on prvo šalje zahtjev kosovskom ministarstvu pravde. Kada srbijansko ministarstvo pravde primi upit od kosovskog ministarstva, ne morate biti genije da shvatite šta će se dogoditi – ništa”, kazao je on.

Šef Odjela za vladavinu prava pri Misiji OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Francesco de Sanctis je rekao da u “jednoj trećini svih slučajeva ratnih zločina” pojedinci uključeni u proces – poput osumnjičenih, svjedoka i žrtava – žive van granica zemlje, što još više komplikuje te slučajeve. Spomenuo je neke slučajeve u kojima osumnjičeni iz drugih država nisu bili izručeni Bosni.

Nakon početnih prezentacija, tokom daljnje diskusije Tadić je kazala da, za razliku od bosanskog, hrvatsko pravosuđe ne implementira pravne principe udruženog zločinačkog poduhvata na način na koji to radi MKSJ.

Dolmagić je, u vezi s nepostojanjem pravnog koncepta udruženog zločinačkog poduhvata, rekla da ovaj koncept “nije čak ni dokazan u mnogim slučajevima pred MKSJ-om”, dodavši da je lako optužiti, “ali teško dokazati na sudu”.

Tokom konferencije diskutovalo se i o paralelnim istragama kroz međusobne protokole zemalja u regiji. Dok je Tadić tvrdila da bi to bilo od pomoći, Dolmagić je naglasila da je potrebno da razna tužilaštva ne provode “stalno iznova” iste istrage.

Nakon početne panel-diskusije, uslijedit će naredna pod nazivom “Da li strategije tranzicijske pravde predstavljaju put naprijed?”, a u diskusiju će biti uključeni Ivan Jovanović, stručnjak za međunarodno humanitarno pravo, Goran Simić, profesor krivičnog prava i tranzicijske pravde na Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu, Nemanja Stjepanović iz Centra za humanitarno pravo sa sjedištem u Beogradu, Dženana Karup-Druško iz Udruženja za tranzicijsku pravdu, odgovornosti i sjećanje sa sjedištem u Sarajevu, te Teuta Hoxha iz Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) na Kosovu.

Pored stručnjaka i tužilaca, konferenciji prisustvuje i 20 novinara iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, s Kosova, iz Makedonije, Crne Gore i Srbije. Nakon konferencije, novinari će imati dvodnevni trening, čiji je cilj razvoj njihovih vještina u izvještavanju o tranzicijskoj pravdi.

U sklopu konferencije i obuke, BIRN je predstaviti svoju “Mapu presuda o ratnim zločinima”, interaktivni alat koji pruža pregled sudskih odluka o zločinima počinjenim tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji ‘90-ih godina prošlog vijeka.

“Mapa” se sastoji od ukupno 386 presuda i predstavlja jedinstvenu bazu podataka pravosnažnih presuda koje su izrekli nacionalni sudovi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu i Srbiji.

Ona također uključuje presude koje je izrekao MKSJ u Haagu.

Konferencija i trening su dio BIRN-ovog projekta “Balkanska tranzicijska pravda”, koji finansiraju Evropska komisija, Savezno ministarstvo vanjskih poslova Švicarske i Fondacija “Robert Bosch”.

Projekat ima za cilj poboljšanje javnog razumijevanja pitanja tranzicijske pravde u zemljama bivše Jugoslavije – Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji.