Kraljević i drugi: Strah u Ljubuškom
Bajro Pizović je rekao kako je u oktobru ili novembru 1993. prebačen u prostorije policijske stanice u Ljubuškom. Dodao je da je upravnik bio Ivica Kraljević, kojeg je od ranije poznavao, te da ga je često viđao kada bi izlazio iz ćelije.
Svjedok je ustvrdio da ga je Kraljević prepoznao, ali da mu nije pomagao. Na pitanje Odbrane da li mu je odmagao, svjedok je odgovorio da je “on bio vlast u tom logoru”, te da nisu imali nikakve ljudske uslove da tu žive.
Kraljević je, prema sjećanjima svjedoka, smijenjen nakon što su pobjegla dvojica zatvorenika, te je nakon njega za upravnika došao Skender, čijeg imena se nije mogao sjetiti. Odgovarajući na pitanje Odbrane, svjedok je rekao da su se uslovi tada popravili.
Od stražara, svjedok se sjetio “Stoleta i Miloša”, dodavši da mu je Stole bio upečatljiv jer ih je svako jutro maltretirao. Dodao je da su zatvorenici strahovali od Stoleta, ali da ga on nikada nije udario.
Pizović se prisjetio otključavanja jedne od drugih ćelija, prilikom kojeg bi se čuo lavež. “Kasnije sam ustanovio da se radi o torturi nad Enesom Gutošićem, koji je morao pri svakom otvaranju da laje kao pas”, rekao je svjedok.
Za zločine počinjene u Ljubuškom, Tužilaštvo BiH tereti Ivana “Ivicu” Kraljevića, Matu Jelčića, Slavka Skendera, Stojana Odaka, Vicu Bebeka, Vinka Radišića i Dragana Miloša. Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. godine bili upravnici Vojno-istražnog zatvora (VIZ), koji se nalazio u zgradi policije u Ljubuškom i u kojem je bilo zatvoreno više od 100 osoba bošnjačke nacionalnosti. Ostali optuženi su bili stražari.
Na teret im je stavljeno da su zarobljene civile i ratne zarobljenike držali u neuslovnim prostorijama, dozvoljavali njihovo maltretiranje, davali im vrlo malo hrane, te ih odvodili na prinudne radove.
Drugi svjedok Adem Selimić je posvjedočio da je bio zatvoren u zatvoru u Ljubuškom, gdje je upravnik bio Kraljević, a poslije je na to mjesto došla osoba pod nadimkom “Brada”.
Svjedok je ispričao da ga tu niko nije tukao, ali da je čuo da drugi zatvorenici jesu, među njima i svjedoci S-2 i S-5.
“Bio je Bebek, neki Stole i Brajković je bio s njima u smjeni. (…) Njih smo se bojali najviše”, rekao je Selimić o stražarima. On je na upit Sudskog vijeća pojasnio da je Bebekovo ime ili nadimak bio Vicek. Na pitanje da li je Bebek zlostavljao Enesa Gutošića, svjedok je odogvorio da mu je to Gutošić rekao jedne prilike.
Svjedok je rekao i da je išao na “više dobrovoljni” rad sa još dvije osobe.
Treći svjedok Kemal Sjekirica se prisjetio izvjesnog Stoleta koji ih je dočekao prilikom dolaska u Ljubuški, te policajca Miloša. Taj policajac, kako je naveo, ga je pitao da li želi da ide na rad, dodavši da ne mora, ukoliko ne želi. Svjedok je naglasio da je “samo od Miloša dobio tu uslugu”.
Sjekirica je rekao da tu nije bio fizički zlostavljan. Odbrana Dragana Miloša je istakla kako je svjedok u ranijoj izjavi rekao da je optuženi bio korektan i prema drugim zatvorenicima, na šta je svjedok kazao da “stoji iza toga”.
Suđenje će se nastaviti 15. septembra.
