Šišić i ostali: Neprohodan put u Kukavice

Šišić je kazao da je napustio rogatičko selo Kukavice u julu 1992. godine zajedno s porodicom i mještanima.

“Ispratili smo civilno stanovništvo prema Ustiprači i Goraždu, a mi smo se vratili u Brčigovo, gdje smo oformili jedinicu, odnosno Kukavičku četu. Na tom području je bila i Rogatička četa i zajedno smo činili bataljon, kome je jedini zadatak bila odbrana”, izjavio je Šišić svjedočeći u svoju korist.

On je negirao da je put od sela Brčigova do Kukavica bio prohodan te naveo da su tu bili položaji Vojske Republike Srpske (VRS).

Upitan gdje je bio 27. augusta 1992. godine, optuženi je odgovorio da je bio na liniji od Jarčena prema Boriću, zajedno s grupom od 20-ak vojnika.

“Bio je Emir Drakovac, Aziz nije – on je otišao u Sarajevo, bili su Tarik Šišić, Ibrahim Makaš, Fahrudin Kurtić…”, napomenuo je Šišić.

Istaknuo je da njemu i njegovoj jedinici nije naređeno da poduzimaju bile kakve aktivnosti u selu Kukavice.

“Za taj slučaj sam saznao kasnije, u medijima”, rekao je on.

Šišić je optužen, zajedno s Emirom Drakovcem, Azizom Šušom i Tarikom Šišićem, za učešće u napadu na konvoj izvedenom 27. augusta 1992. godine u mjestu Kukavice – kada je ubijeno najmanje 20 osoba srpske nacionalnosti, a nekoliko desetina ranjeno.

Prema optužnici, Muhamed Šišić je bio komandir Diverzantskog voda Kukavičke čete Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Drakovac je optužen i da je u novembru 1992. na području Rogatice pucao u jednog civila, kao i da je krajem iste godine na području Foče mučio nepoznatog zarobljenog pripadnika VRS-a.

Optuženi Šišić je negirao da je 27. augusta vidio Kasima Velića, za koga je naveo da je ranjen nekoliko dana ranije i da je bio u bolnici u Ustiprači.

Također je negirao da je na područje Brčigova u ispomoć dolazila neka jedinica s Pokrivenika.

Amir Smajević, koji je svjedočio u korist Šišićeve Odbrane, izjavio je da je bio angažovan u Brčigovu, te da su tu bili svi optuženi.

“Iz Brčigova sam otišao 25. augusta na Pokrivenik s ručnim minobacačem u ispomoć. (…) Ne bih da zvučim kao da se hvalim, ali ja sam jedini koji je prošao tim putem”, rekao je svjedok, dodavši da je 27. augusta bio na Pokriveniku.

Upitan da li je iko iz Brčigova odlazio u Kukavice, svjedok je odgovorio da jeste ranije – njegov rođak Ibro Smajević, koji je ranjen, i Hadžan Huseinović, čije je tijelo nakon tog odlaska pronađeno 1998. godine.

“Između 13. i 20. augusta sam s nekoliko ljudi postavio potezne mine na tom dijelu i nije se moglo ići u Kukavice”, kazao je on.

Treći svjedok, Nermin Drakovac, brat optuženog Emira, rekao je da je 1992. bio maloljetan i da nije bio vojno angažovan. Godinu dana nakon što je u julu 1992. stanovništvo Kukavica izbjeglo u Goražde, on se zbog nedostatka hrane, kako je kazao, priključio Kukavičkoj četi.

Tužilaštvo BiH je upitalo Drakovca da li je tačno da mu u vojnoj knjižici piše da je angažovan od 14. maja 1992., što je svjedok potvrdio, rekavši da “tako piše, ali da se on nije tada priključio”.

Drakovac je izjavio da je nakon jula 1992. u Kukavice prvi put došao poslije završetka rata.

Svjedok Suad Mehović je negirao da je 27. augusta 1992. išao po krompir u Kukavice, navodeći da je tada bio ranjen i da je ležao u stacionaru u Ustiprači. Šišićev branilac Muhidin Kapo je kazao da je Mehović negirao tvrdnje zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH o njegovom odlasku u selo Kukavice.

Naredno ročište zakazano je za 27. septembar, kada će u svoju korist svjedočiti optuženi Drakovac.