Zaštićena svjedokinja S-4 kazala je da ju je jedno veče pozvala komšinica nakon što je “čula neku gužvu”.
“Ja sam utrčala kod nje. S balkona čujemo galamu. Ja sam predložila da legnemo na balkon, kroz saksije cvijeća smo to gledali”, prisjetila se svjedokinja.
Ona je kazala da je čula i vidjela Nadu Frenjo, kao i Hatidžu, Elvedinu i Džejlu Kajtaz. Također je vidjela četiri osobe u uniformama.
Prema riječima S-4, Elvedina je govorila majci da požuri, a ona je rekla da ne može brže jer nosi dijete.
Svjedokinja je kazala da je čula kada je neko kazao: “Požuri Saša, gotovo je”, i da su nakon toga ušli u kombi.
“Je li to bio Saša Savinović ili neki drugi Saša, ja ne znam. Nisam vidjela”, kazala je svjedokinja S-4.
Sutradan, kako je dodala, zvala je jedna žena i kazala: “Sve su ih pobili. I Nadu i Tidžu i malu, eno smrtovnica na vratima”.
Saša Savinović je optužen da je od maja 1993. do kraja te godine, kao pripadnik Antiterorističke grupe “Kažnjenička bojna – Benko Penavić” Hrvatskog vijeća obrane (HVO), učestvovao u ubistvima i prisilnom preseljenju civilnog bošnjačkog stanovništva na području Mostara.
S-4 je ispričala kako joj je svjedokinja S-1 pričala da se zadesila kad su upali u Tidžin stan i da su kazali da su došli po Nadu. S-1 joj je govorila da je Tidža govorila da je puste i pitala ih gdje je vode. S-4 je od S-1 čula da su nju pustili.
Svjedokinja je, odgovarajući na pitanje optuženog, kazala da Sašu Savinovića poznaje kao dječaka od šest, sedam godina i da ga više nije vidjela.
Svjedokinja Sanja Kajan kazala je da je 1993. godine živjela na zapadnoj strani Mostara koja je bila pod kontrolom HVO-a.
Ona je potvrdila da su joj Nada Frenjo, te Hatidža i Elvedina Kajtaz bile susjede i da su stanovale u istoj zgradi dok ih nisu odveli.
Nastavak suđenja zakazan je 27. septembar.
